U povorci su. Zaglavljeni. Ukliješteni.
Nemojmo ih dodirnuti.
Koža im je slojevita.
Na površini ne boli.
Razbijmo lance. Raspršimo boje, neće teći krv.
Steže. Rasteže se . Gmiže.
Jedno tijelo. Bezglavo. Bezbroj ticala.
Od kose.
Uđimo. Makar parazitski.
Kroz sve oči koje ne možemo izbrojiti:
jer nema slike.
Potkožno.
Krvotočno.
Ne dopustimo krug.
Da tijelo bude klupko.
Nas će razmrskati.
Pritajimo se.
U sedamsto sedamdeset i sedmom zaokretu karnevala.
Nemojmo ih odmah zaustaviti.
Ustostručit će lice.
Sudarat će se u svim kostima.
U zglobovima će se prepoloviti.
Najzad, mora da postoji mjesto gdje su goli,
gdje boli -
gdje nema grimase.
Stanislava Adamić
Nemojmo ih dodirnuti.
Koža im je slojevita.
Na površini ne boli.
Razbijmo lance. Raspršimo boje, neće teći krv.
Steže. Rasteže se . Gmiže.
Jedno tijelo. Bezglavo. Bezbroj ticala.
Od kose.
Uđimo. Makar parazitski.
Kroz sve oči koje ne možemo izbrojiti:
jer nema slike.
Potkožno.
Krvotočno.
Ne dopustimo krug.
Da tijelo bude klupko.
Nas će razmrskati.
Pritajimo se.
U sedamsto sedamdeset i sedmom zaokretu karnevala.
Nemojmo ih odmah zaustaviti.
Ustostručit će lice.
Sudarat će se u svim kostima.
U zglobovima će se prepoloviti.
Najzad, mora da postoji mjesto gdje su goli,
gdje boli -
gdje nema grimase.
Stanislava Adamić
Venezia |