SJEĆANJE NA KIŠU

Od svih kiša što su pljuštale iz gustih
nebeskih izvora, pamtim samo jednu.
I kada druge slušam, dapače kisnem
po skliskim ulicama, ovdje ili na nekom
tmurnom sjeveru gdje mi duša odmah izviri
iz košulje, pa i na jugu gdje su kiše
strasne i zvonko ujedaju, na zapadu
gdje piju iz dubokih krigli i sve jače
lupaju, na istoku gdje čegrtuše kiše
opasno oko tebe stežu krug, u svim onim
uskim pukotinama između strana svijeta,
zabranjenim mjestima, gdje gromovi
bez najave otkidaju glave i gdje bi se još
svašta moglo dogoditi, u rajskim
vrtovima gdje se kapi kiše pretvaraju
u onikse, i u paklu gdje je kiša
smolasta i vruća, čujem samo onu jednu
kišu, čudesno utišanu kao da i nema
ničeg drugog osim kiše, tvojeg vlažnog
čela i velikog crnog kišobrana neba.

Slavko Mihalić

Plitvice - jezero Kozjak