nedjelja, 21. veljače 2016.

BOŽJE LICE

Opran spomenom i zažaren zorom
Slušam tišinu i hranim čežnje
Dozivam galeba i otvaram dlan
Rupčić bijeli u ruci iskupljen suzom
Obazirem se  na obzor
I obazriv hod me krijepi
Sutra će zvona zvati na put
I koraci će ostati nezapisani
Izvest će nas iz sjene zaboravi
I privesti na pašnjak zeleni
Želim gledati Božje lice u licima ljudi
Što dulje što dulje u licima
Kada će se užgati oči
I dlanovi oplaknuti obalu
Živi se od žudnji (čežnji)
I od njih se umire
Svako je lice Božje
I svaka je ruka njegova
A ovo je zora na dohvat mora
I pogovor razgovora
More tiče obalu tiho
I ja bih more obale

Ivan Golub
Makarska - spomenik Sv Petar