nedjelja, 25. kolovoza 2024.
subota, 24. kolovoza 2024.
SJEĆANJE
Sjedim na klupi. Šturci skriveni u travi.
Nebo krišom skriva svoj ogrtač plavi.
Uvenulo lišće pada žuto s grana.
Sjedim u tišini, sam. Gledam kroz granje,
Gdje zapada sunce, nebo se crveni;
Nevesele misli, potajno, u meni
Počinju da bude daleko sjećanje:
Na toj istoj klupi, gdje sam sjedim sada,
Pričah nekad s tobom...Tad bih dolazio
Često k našoj klupi, i sam odlazio
Od dragoga mjesta, žalostan, polako...
Dani sreće vratit ne će se nikada!
Oni su iščezli sa zemljina lica.
U sjećanju mi živi plava gospojica,
I zaboravit je ne mogu nikako.
Dragutin Tadijanović
petak, 23. kolovoza 2024.
PJESMA PRALJE
Od jutra pa do mraka perem
rublje koje nije moje
i na njem svoje ruke derem:
za drugog dajem dane svoje.
rublje koje nije moje
i na njem svoje ruke derem:
za drugog dajem dane svoje.
O moje ruke, tužne ruke,
navorane, pune žilja,
pretrpjele su mnog emuke,
a za me nisu našle cilja!
Rastrgat se tužna sva ću,
a ne ću naći milost neba!
Daleko moja djeca plaču
i gola mole koru hljeba.
I tako tužno ide vrijene,
oblaci u oku dana
i svijetla gasnu na dnu mene -
I tako raste moja rana!
Kad perem svilu finog rublja
tad veće moje su samoće
i moja suzna žalkost dublja:
za djecu srce Sunca hoće.
I tad u pjeni od sapuna
pod prstima su iskre zvijezda,
a u srcu mom strasna buna
za obranu mog malog gnijezda!
Vladimir Kovačić
Baška Vodačetvrtak, 22. kolovoza 2024.
LJUBAVNA PJESMA
Oblaci su putovali
i dane
i noći,
a ja sam sanjao o Tebi
u svojoj samoći.
i dane
i noći,
a ja sam sanjao o Tebi
u svojoj samoći.
Bila si moja madona
i ja
bio sam Tvoj vitez:
ludi pjesnik trubadur
iz davnih i mrtvih vremena.
A danas? -
Sve je to, srce, prošlo.
Vraćam se drugovima.
Ti si tek uspomena,
koju pobožno nosim u časove tuge
kao što žene nose u svoje nemire duge
medaljone s likom dragih mrtvaca o vratu.
Večer u sobi.
Zlokobno blista kazaljka na satu
i ljubavna pjesma u posljednjim mrije akordima.
Vladimir Kovačić
srijeda, 21. kolovoza 2024.
SVIJETLA NOĆ
Ja znam, nad gradom već je crna noć,
i vjetar gasi redom
svjetiljke.
i vjetar gasi redom
svjetiljke.
U tami sobe slušam riječi srca
i slutnje tijela, što u čudo rastu,
i ludost krvi,
što se razgara.
U tami šutim:
mislim na Tebe.
Sve strvari, draga, sve su dobra djeca
i noćas šute, tiho poštuju;
sve stvari noćas toplo miluju
našu ljubav.
našu ljubav.
O neću, draga, noćas paliti svjetiljku,
a ipak, sjat će moji prozori;
ipak, topli traci njihovi
topit će tamu -
Jer sam ja nisma! Ti si u meni,
i oganj srca moga rumeni
u svjetlost me obraća samu!...
Vladimir Kovačić
utorak, 20. kolovoza 2024.
MORE
I more se mora
Jednom odmoriti.
Ne može se uvijek
S vjetrovima boriti
A kad more zaspi
Ono se i tada lagano njiše.
To je zato
Što i u snu
duboko još diše.
Zlata Kolarić-Kišur
Rovinj
Jednom odmoriti.
Ne može se uvijek
S vjetrovima boriti
A kad more zaspi
Ono se i tada lagano njiše.
To je zato
Što i u snu
duboko još diše.
Zlata Kolarić-Kišur
ponedjeljak, 19. kolovoza 2024.
PRIZNANJE
Teci, dušo, božje vrelo, teci
U zahvalnost Boga previšnjega,
Stvorova mu pridruži se jeci
Što se njemu svud odzivlju s njega!
U zahvalnost Boga previšnjega,
Stvorova mu pridruži se jeci
Što se njemu svud odzivlju s njega!
Hvale glasom priznaj mu i reci:
I ja, Bože, tvoja sam biljega.
Sitna kaplja, krijesnica u rijeci
Tvoga svijetla vijekom tekućega!
Po tebi sam tvog obraza slika,
Posestrima tvojijeh duhova;
Po tebi sam divna i velika,
Tvorna sila umnijeh tvorova;
Po tebi sam zemskijeh stvora dika,
Neumrla iznimka njihova!
Petar Preradović