BETLEHEM U NAŠOJ KUĆI

Velike kubike svjetlosti te noći
Cijela će obitelj primiti u njedra,
Noć će opet biti zvjezdana i vedra
Jer ima se rodit, jer ima nam doći.

Betlehemsku špilju lako ćemo riješit
Plastikom i drvom, gipsom i papirom:
Noć će prosut blagost, ispunit nas mirom
Jer će nas pohodit, jer će nam se smješit.

Pastiri, mudraci, Marija i Josip
Pristupit će boru, s anđelima doći
I pazit na Dijete da u Svetoj noći
Ne dobije kašalj, ne dobije osip.

I Dijete će usnut, pokrenut vremena
A mi s Majkom pjevat: Nina, nana, nena....


Jakša Fiamengo 

Split - na Pjaci

MALA PJESMA O MAJKAMA

Sad moja majka putuje. Majke su uvijek na putu
one putuju od sinovljeve košulje do košulje,
od dugmeta do dugmeta na kaputu,
one putuju tlapnjama svoje djece,
njihovim restoranima i sobama.
Slijede ih.
Majke žive pod suncem sinova i tihih pjesama.
Majke su dragi slabi svemiri što vječno odlaze
u neku lijepu neizvjesnost, u malu tjeskobu,
one pišu pisma koja nikada do kraja ne znamo.
Male daleke majke što ih katkada slutimo.
Sve naše majke o kojima šutimo.
Koje nas uvijek s nama samima uspoređuju.
One neprekidno putuju u neku potajnu suštinu,
one se nikad iz uličica ljubavi ne miču
pa ipak, one su uvijek na putu u svijet: svome sinu.
Od nade do nade, od pažnje do pažnje, u tminu.


Milivoj Slaviček

Somewhere over the clouds

MONUMENTUM PERENNE

Jednom kad bude nebo nisko i dan siv,
vijući se ko tamjan nad jesen ugašenu,
pod spomenik, meni podignut, doći ću još živ,
satrven i pognut, vukući svoju sjenu.

Na podnožje ću sjesti tih i umoran.
I spustiti lice na noge od kamena.
O tako stran, ko putnik nikom znan.
Na stijeni toj i sam ko pusta stijena.

Vječiti bjegunac od slave ovoga svijeta,
nad sobom ću začuti, ko pritajen glas,
odjeke davne s kipareva vitkog dlijeta,
pod kojim se ukazao moj maleni stas.

Čut ću ko odjek njezan kuckanje odozgora,
kad s pažnjom klesao je tugu mog pogleda.
I težak, kad je brazdao dubinu mojih bora.
I oštar, kad je usne mi ovijo crtom jeda.

Slušat ću, kao mukli tutanj iz dubine,
kad kleso je ramena i grudi uzburkane.
I kao svrdla krik, što u srzi tvrdoj skrine,
kad mi je urezivo oko srca rane.

Sam na vjetru tome koji noseć lišće suho
mom spomeniku plete vijenac oko glave.
I motajuć se oblači ga u purpurno ruho,
sred jeseni kasne, ko sred prazne slave.

Klonut ću tada tako nijem i tmurna lica
na lik svoj od kamena, pod kojim pust je svijet.
S ramena njegovih odletjet će uplašena jata ptica
dalje, na svoj put, na jug, u sunčani let.

Nikola Šop 

Solin - Spomenik Papi Ivanu Pavlu II - Bit ćete mi svjedoci


  

KOJA SI ZAGONETNO

Koja si zagonetno
prišla i sišla u me odjednom,
ne znam zašto si postala moj ljepši,
bolji život. I zašto si ostala jedino u mome snu
moj život. I zašto si drugome dala, otuđila od mene
moj život. I ostavila me bez moga života…
Koja si
zagonetno
prišla.
I ostavila me bez moga života…

Josip Pupačić 

Podstrana

GROBOVI STARIH HRVATA

Pronašli su vas. Stare Hrvate. U grobovima
I tek vrlo bojažljivo rekli da ste to vi
iz X. i XI. stoljeća
dok ste još bili svoji
Tko će znati kakav je to pomor bio
A možda ste naprosto odlazili u raj
redom koji je određen
Što li se (i opet) sa starom vašom zemljom zbiva
bolje da i ne znate
Oni koji znaju
nemaju sna ni počinka



Milivoj Slaviček

Solin

  

PJESMA O TIŠINI

Ona se uvijek javi kad zanoća.
U večernjici svako veče sija.
U tami bdije, u lišću ćarlija,
A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagoću ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,
Ili ti ruku položi na rame.

Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uveća,
Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi sreća.

Dobriša Cesarić 

Podstrana

MEMENTO

Moj se vidokrug širi
I modro nebo svoj odsjaj
U mojim očima stiže
To je trenutak jednom u stoljeću blizak
Kapetani spuštajte jedra
Jer sve smo bliže
U dušu mi udaraju zaspali sanjari
Moja nerođena djeca
Tuga prepolovljena mjesecom
Njene usne zarobljene mirisom voća
Iza mutnih stakala kuća na obali
Koje smo ostavljali na milost i nemilost sjeti
Koja se postupno i sigurno nastanila u nama

Željko Krznarić 

Split - Podstrana