ČISTI PIJESAK

    Prolaziš ovim svijetom kao da bosonog gaziš
vlažnim pijeskom na obali.
    Za tobom ostaju jasno obrubljene tvoje stope
koje kazuju ponešto o tebi i tvom putu.
    A onda nadođe val, zapljusne, izbriše stope
i više nema ničega, ni traga, ni znaka, ni
tvoga puta.
    Samo čisti, ravni, netaknuti pijesak.
    I oblaci u visini.

Nikola Milićević

Split - Podstrana

  

VRIJEME LJUBAVI

Kad prođe ova neobična mjesečina
Koja je provalila daleki put od mene do tebe,
Plašljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja živi od topline moje ruke,
i još me osvaja, sitnim koracima približava nebo,
mojim otvorenim očima,
kad prođe ovo sporo i teško ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove,
poslije tople kiše,
kad sve prođe,
pretvorit ću se u zrno pijeska sto ga nosi vjetar
prema središtu usamljene zvijezde,
bit ću voda koja ispire šljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit ću prazan trg sa sjenom nečijih stopa
stablo obraslo šutljivim bršljanom što vene,
samo sjećanje na samu sebe,
u času umiranja,
jednostavna riječ zaboravljena u grlu,
nikad izgovorena,
pokušaj smješka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni proživjeti.

Irena Vrkljan 

Split - Podstrana

ŽIVOT JE MORE

Život je more, pučina crna
Po kojoj tonu mnogi što brode
Nije mi srce plašljiva srna
Ja se ne bojim velike vode

Lome me vali, nose me struje
Oseka sreće, a tuge plima
Šiba me nebo bičem oluje
Al' još se ne dam i još me ima

U jutra rana plaše me sjenke
Minulih dana
Sjećanja mutna kao u laži, kao u snu
Ipak se borim, ipak se nadam
Sve manje letim, sve više padam
I sve su jače ruke što me vuku dnu

Možda će žena svilenog bedra
Koja me zove i pruža ruke
Uliti vjetar u moja jedra
Do nove žene, do nove luke

Život je more

Arsen Dedić

Split

  

PUSTINJA

Sreli smo karavan
i pitali ljude
gdje su oaze.
Pogledi su njihovi imali srce
i zato nam nisu zaobišli istinu.
Rekli su,
da se kupaju u mirisu rijeke,
što pušta svoj vrat preko grebena
i bljuje sebe.
Kazali su istinu,
zaključio je suputnik.
Ali,
iako to nije bila laž,
rekli su je ljudi iz karavane,
koja je bila -
fatamorgana.

Josip Pupačić

Dalmatinska Zagora

  

USTA TAJNE

Rekla sam sve, i sve je
ostalo tajna: usta orhideje
šapuću neizmjerje
sve odzvanja,
i znano se s neznanim sklanja.
Rekla sam sve i sve je
ostalo tajna: ljubav nesaznana
što šuti do kraja,
i stoga,
samuje s dušom, do boga.
Jesam li rekla sve baš zato
da ostane skrito i nepoznato?
Da skuti Svarožića
pometu
cvjetiće divljih otkrića?
Rekla sam sve, ne znajuć
kako ne reći, kako tajnu
zadržat u riječi;
i kako nju, slobodnu i sjajnu
munju mojih sanja,
svezati strahom od priznanja.

Vesna Krmpotić

Split

ŽENE, MLADIĆI, LJETO

O podne se na šetalištu slete mnoge žene

- O odakle sve dođu? - 

ko jata tica

što ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste

Žene šume

kroz ljetni zrak i duše sanjarskih mladića

i laki koraci im nose laka tijela

Ne, žene nisu s ove zemlje!

Već to su izdna nebrojenih plavih noći naše mladosti

bijele čežnje izrasle u tijela

O žene

za vas

rastvorili smo dvore naše mladosti!

Al korak žena zvoni tuđ i dalek

Sve žene opet odu

ko jata ptica

što isčeznu za plavim zavjesama ljeta

Na koncu naših pogleda

red stabala visok sam koraca

Antun Branko Šimić

Split - Peristil

VJEČITI RASTANAK

Ja sam oko
ti si jedna od mojih mnogih suza
rađaš se iz mog bola
i čim se rodiš, rastaješ se sa mnom
Zbogom suzo sretnija bih bila
kada bih mogla plakati za tobom
umjesto što tobom plačem

Vesna Krmpotić

Dubrovnik - Lokrum