TROMI MANEVRI

Pratio sam kretanje brodova
velikih tustih usporenih
raskriljenih prema svim dolascima
dolazili su po ustaljenom plovidbenom redu
neki jutarnji neki večernji
upisani u tekuće dnevne izvještaje
prljavi od daljina umorni od nesanica
dohvaćali su se obale kao zadnje mogućnosti
ili joj pak prilazili dostojanstveno
kao da hoće sjesti počinuti
gledao sami ih gledali su me
nepomičnim širokim ribljim očima
mimoilazili su se u tromim manevrima
kao da im je to posljednje
kao da će se ubrzo sve rasplinuti
u luci u pretjesnom sidrištu
što je kao jezik a njih je ionako odviše
svakako onako iz jutarnje dokolice
pratio sam kretanje brodova
disali su kako sam ih ono bio naviknuo
jest pratili su me brodovi

Jakša Fiamengo

Split

SLAVNA SLOVA

ili: don Frane susreće kraljicu Jelenu

I jutros je Jadro poranilo s pjesmom
Pod mostove drevne pri punome svjetlu;
Čitala se povijest, svakom njenom restlu
Davala se mjera (ko luč neizvjesnom).

Trebalo se samo uplesti u vrijeme
Što rasuto stoji u svačijem grobu.
Helena famosa ne bi u svom dobu
Ništa bolje sreće (a ni njeno pleme).

A don Frane već je hitao k Solinu.
On, najbliži duhom kraljici sirota,
Koji za se kaza: presbyter...pecator...

Kad rasutih slova pokaza crninu,
Raspjeva se zemlja poliglota,
Zaslaviše zvona, pučki naš narator!

Jakša Fiamengo

Solin - Don Frane Bulić

JEDNO

Poznato je koliko iznosi
jedan i jedan. Ali ti i ja
ne znamo taj jednostavan zadatak
i svi nastoje da nam pomognu.
Dva - govore - najčešće dva,
a dvoje samo ponekad,
ako im dopustimo.
Recite, dakle, dva,
kao da zbrajate zrikavce,
noću, prije nego što zamuknu.

Ali ti i ja znamo
da nisu u pravu,
da postoje pravila
koja osporavaju
ono što ih potvrđuje
i vičemo: jedno, jedno
jedno.
Zbrojeni i pomnoženi
jedno s drugim
dvije kaplje krvi,
past ćemo na zemlju
kao jedina kaplja.

A oduzeti jedno drugome,
podijeljeni i razdvojeni?
Bit ćemo ništa
i samo ništa,
golemo i okruglo,
naslonjeni svojom prazninom
na sjenu ničega
koje se kotrlja
i plače
i koje se gasi.

Zvonimir Golob 

Split

OVAJ DAN

Možda bi trebalo reći: Hvala ti.
Nepoznati,
što si mi dao da vidim ovaj
raskošni dan,
ovaj beskrajni dan u mirnom
mjesecu travnju,
prostrt pod suncem sve tamo do plavih
vrhova gora
u daljini,
a iznad svega hvala ti što si dao
da vidim
ovo rascvalo stablo, svečano uzdignuto
pod rujenim cvjetovima,
ovo stablo puno nade i blistave
radosti
u ovom blistavom danu mjeseca
travnja.

Nikola Milićević

Solin


  

ZAPOVIJED SVIJETLOSTI

Pogledaj, Svjetlost je prva riječ
koja nas izgovara, dijeli od muka, poziva
k nama i druge, imenuje predmete,
                                         nalaže im
da isijavaju, da se premještaju i da nas
prepoznaju, oslikaju i ono vidljivo i ono
                                         što na nas
pomišlja, kamen i travu, more i drvorede,
                                                            ulice
i nastambe, široka dvorišta pred njima
Tako je to, riječ od svjetla čini da i sami
postanemo riječ, da smo u trajnoj uporabi, da
pomičemo udove i gledamo kako rezbari
reljefe i izbija iz dubine, kako poništava
                                                       neriječ
i iskri svojstvima koja joj pripadaju a
                                                       svako je
ko novi dan i zapovijed svjetlosti, često
i bolja od one iz čijeg smo početka krenuli
u nasušnost, na cestu gdje ih ljudi preuzimaju
kao poslastice i valjaju, prevrću po jeziku,
                                                         grade
rečenice, izbijaju iz njih i ono što nisu
a sačuvano je za bolje prilike, za otvorene
blagdane, za neko buduće
rađanje iz svjetlosti

Jakša Fiamengo

Split- Katedrala Sv Duje

  

VRAĆAM SE

Ona duga putovanja
dani rasuti u snijegu
zar je srcu sve to
trebalo da shvati
ovo mi more više znači
ti će mi ljudi više dati
Oni gradovi daleki
još se dalji danas čine
niti zvijezde nisu bile tako sjajne
šume su krile svoje krila
a dvorci čuvali su tajne od nas
Vraćam se tu, da ti kažem
ovo sunce nek’ mi sja
vraćam se tu, i kažem
draga to su luke iz mog sna
Vraćam se tu, i kažem
na toj zemlji gradim dom
vraćam se tu, i kažem draga
sve ću dijeliti sa tobom
Dok smo tražili svoj dio
i od svijeta dio sreće
dok smo slijedili
te ljubavi iz bajke
zvalo je more svake noći
i blage oči moje majke
Možda bismo pošli dalje
da se ne vratimo nikad
ali dobro su nas čuvali ti lanci
za toplu obalu jedinstva
bili smo vezani ko čamci
život sav

Arsen Dedić 

Split

  

STIGAVŠI NA TRG

Stigavši na trg

što sam to njegovo u sebi sustigao

na koji ću način upotrijebiti ključ od njegovih prolaza

pokušavam se izjednačiti s njegovim vrenjem

još me gleda sve sličniji gradu koji ga okružuje

nekoliko sretnih godina nije se mijenjao

dobrovoljno se javljam da mu budem od svih vrata

da mi bude od mojih najboljih govora

da sam njegovo najstarije dijete

pojačava se voda u njegovim fontanama

razmahale se zastave izvješene bez osobita razloga

osjećam se jači za sve njegove središnjice

pobjegne li mi u svoj najprostraniji augmentativ

požalit ću što sam se na njemu ikada našao

Jakša Fiamengo

Split