ZAPOVIJED SVIJETLOSTI

Pogledaj, Svjetlost je prva riječ
koja nas izgovara, dijeli od muka, poziva
k nama i druge, imenuje predmete,
                                         nalaže im
da isijavaju, da se premještaju i da nas
prepoznaju, oslikaju i ono vidljivo i ono
                                         što na nas
pomišlja, kamen i travu, more i drvorede,
                                                            ulice
i nastambe, široka dvorišta pred njima
Tako je to, riječ od svjetla čini da i sami
postanemo riječ, da smo u trajnoj uporabi, da
pomičemo udove i gledamo kako rezbari
reljefe i izbija iz dubine, kako poništava
                                                       neriječ
i iskri svojstvima koja joj pripadaju a
                                                       svako je
ko novi dan i zapovijed svjetlosti, često
i bolja od one iz čijeg smo početka krenuli
u nasušnost, na cestu gdje ih ljudi preuzimaju
kao poslastice i valjaju, prevrću po jeziku,
                                                         grade
rečenice, izbijaju iz njih i ono što nisu
a sačuvano je za bolje prilike, za otvorene
blagdane, za neko buduće
rađanje iz svjetlosti

Jakša Fiamengo

Split- Katedrala Sv Duje

  

VRAĆAM SE

Ona duga putovanja
dani rasuti u snijegu
zar je srcu sve to
trebalo da shvati
ovo mi more više znači
ti će mi ljudi više dati
Oni gradovi daleki
još se dalji danas čine
niti zvijezde nisu bile tako sjajne
šume su krile svoje krila
a dvorci čuvali su tajne od nas
Vraćam se tu, da ti kažem
ovo sunce nek’ mi sja
vraćam se tu, i kažem
draga to su luke iz mog sna
Vraćam se tu, i kažem
na toj zemlji gradim dom
vraćam se tu, i kažem draga
sve ću dijeliti sa tobom
Dok smo tražili svoj dio
i od svijeta dio sreće
dok smo slijedili
te ljubavi iz bajke
zvalo je more svake noći
i blage oči moje majke
Možda bismo pošli dalje
da se ne vratimo nikad
ali dobro su nas čuvali ti lanci
za toplu obalu jedinstva
bili smo vezani ko čamci
život sav

Arsen Dedić 

Split

  

STIGAVŠI NA TRG

Stigavši na trg

što sam to njegovo u sebi sustigao

na koji ću način upotrijebiti ključ od njegovih prolaza

pokušavam se izjednačiti s njegovim vrenjem

još me gleda sve sličniji gradu koji ga okružuje

nekoliko sretnih godina nije se mijenjao

dobrovoljno se javljam da mu budem od svih vrata

da mi bude od mojih najboljih govora

da sam njegovo najstarije dijete

pojačava se voda u njegovim fontanama

razmahale se zastave izvješene bez osobita razloga

osjećam se jači za sve njegove središnjice

pobjegne li mi u svoj najprostraniji augmentativ

požalit ću što sam se na njemu ikada našao

Jakša Fiamengo

Split

UPUTE ZA RUKOVANJE

Upućujem riječi u ono što ne razumiju

u prikrivena svojstva nerazvijene namjere

navodim ih na posve nepoznate snage

razvodim ih po temeljitim sadržajima

imenujem glagole kojima bi mogle prostrujiti

napučujujem ih stanjima koje valja pokrenuti

otkrivam ih izgubljenim očima

pokušavam obnoviti što su zaboravile

otkazujem im posluh da ih ne iznevjerim

najradije ih zatječem na pustim mjestima

punim ih prostorima kako bi se iskazale

pružam im ruku nagovaram ih na pozdrav

izdržat ću s njima i najteže kušnje

dajem im sve ovlasti govora

izuzimam iz riječi ono što ne izriču

Jakša Fiamengo

Split

NEDJELJNO JUTRO

Neka si tisuću puta blagoslovljeno
bijelo jutro u čistoj košulji
Neka si ljupko poput izvora u čijoj se
svjetlosti iznova obnavljam
Neka si kao rosa da me ljubiš i kao
nevjesta da me prstenuješ nježnošću
Neka si  sve što mi je ljepota namijenila
I nakon toliko treptaja još je u mom oku
onaj blagi uspon uz vinograde, još ona
zvona dubu titrave niše u proljetnom
uzduhu, još je ona božja žutika rasuta
diljem uvale i svečana samo za nas
Bijelo moje jutro, obiteljska sliko
iz dana pobožnosti, prilazim ti sa
svih strana, nazdravljam ti i nosim
mir da me imaš na pameti pa nek nam bude
koliko je dana toliko i tvojih blagoslova


Jakša Fiamengo

Solin

KORIZMENA

U ono sam posno pasionsko doba
Usred gluhih zvona i zastrtih slika
Sav natopljen tugom tamnih krajolika
Pun tjeskobe bio čuvar Božjeg groba.

I dani bez svjetla, dio iste muke,
Bili su i još su pjesma koju sluša
Tugaljiva moja samostanska duša
Dok Pilati posvud i sad peru ruke.

A i grob u meni, onaj grob u meni,
Oni ljuti dani, smrću poniženi,
Pune me samoćom, nude slamu pruće...

I trnova kruna, čavli, ocat, spužva,
Sve me to zlom vodi, bičuje i gužva.
Dok siv kao vrijeme čekam Uskrsnuće.

Jakša Fiamengo 

Split - Marjan

GOLGOTA

O, Gospode, tvrdo li je
Teško drvo na kom jesi,
O, Gospode, moli za nas
Kada budeš na nebesi!

I gledajuć kaplju rujnu
Što iz tvojeg srca kaplje,
O, Gospode, oprost čujem
Što ga tvoja usna šapće.

I osjećam što ti zbori
Od očiju suza vruća,
Da ne može nikad biti
Bez Golgote Uskrsnuća.

Silvije Strahimir Kranjčević 

Solin