PROSLAVLJENJE SVETOG DUJMA - pjevanje treće

Višnji objavi ka čudesa

umrlijem s tve SVETOSTI

Spljetu ostavi ( s' svijeh uresa)

i državam s' sve ljeposti.  

 

neka glase tvoje dike

jak jezici vjekoviti

od SOLINA blizu rike

s tebe VIRI glasoviti,

 

po kijem milos darovana

zamjera se svako vrime

do srećnijih naših dana

DUJMA s' sobom noseć ime.

 

Spljet tvoj neka sred veselja

Božijih bića na daleko

uzme svoga BRANITELJA

srećan da bi slave reko.

 

U zamjernoj čestitosti

čast noseći SVETOM TILU

kroz utjehe i radosti

glaseć svoju čes primilu.

 

Od nevjere stol njekada

u ljepilu i vrlini

svete vjere SHRANU sada

          za izgled ga Višnji učini.

Ivan Dražić 

Sv Duje - Splitska katedrala

SLAVLJE VEČERI

Može li ikoji proljetni dan
Smiješkom tu večer da nadsija?
S hiljadom koji ostavljaju stan
U strujanje ulica ulazim i ja.

Žamor, i šum, i šarena vreva.
Tramvaji zvone, auta se glase.
Duž jednog se krova crvena slova
Pale i gase, pale i gase...

Radosne misli. Hod bez težine.
Večernji vjetar nam proljeće nosi.
S juga je došlo. Prepun svježine
Zbija nam svoje šale u kosi.

Bit' u talasanju ulice talas!
Osjećat život i srce, što voli! -
Večer u svome punome sjaju
I njega svojom svjetlošću poli!...

To su duboki časovi zdravlja,
Koji nas jačima, boljima čine.
Između svjetala večernjeg slavlja
Nije li ovo put u visine?

Dobriša Cesarić

Split

POSTANI OPET KAO DIJETE

Izravnaj razmirice među zvijezdama
i izuzmi suze od istrage
Djecu vrati njihovim igrama
i skini koprenu magle s lica zemlje
Grlicama vrati tepanje
i golubima gukanje
Žalosnoj vrbi podari radost
i suhu listu vedar put s grane
Nasmij se taštoj mački
što umiva se na pragu
i odanom psu koji optrčava kuću
Pognutim plećima olakšaj teret
i zaljubljenim očima pokloni smijeh
Ustupi mjesto onome koji na nj vreba
i ne krati palicu onome koji ju traži
Ne drži čvrsto kabanicu koju ti čupaju
i ne skrivaj obraz od nemilog dlana
Rasiplji suze kao blagoslov zemljom
i sij besjede na vjetru
Smij se suzi na obrazu
i raduj se sjemenki u brazdi
Slušaj zvona u sebi
i motri zvijezde pod svojim svodom
Obijaj pragove ne moćnika
i ostavljaj krišom dar na prozoru potrebnika
Odbij vijenac od slame
i ne gladuj isprazne slave
inanis gloriae cupidus
Grij se na tihoj vatri
i šuti kao zaliven
Postani opet kao dijete
i nastani se u Kući Kruha - Betlehemu

Ivan Golub

Split

  

PSALMUS CROATICUS

Može li se biće
sakaćeno tako da žive rane u mesu
(čineći ono što su mu činili)
pamti dublje od grobova i od potomaka

pripremiti za sreću kad mu i prolazi kućom
tako da sve bude oprost, razriješeno, cjelovito i zrelo

ili će, htijući jedino dosegnuti sebe,
koliko god se napelo,
iz cijele svoje prikraćene nedovoljnosti,
na kraju zapjevati smrtonosni psalam,
zanosno glavinjajući u još dublji ponor
zbog same svoje satkanosti, jer je takvo,
te ostati ono što je vazda bilo:
biće za nesreću?

Nikica Petrak

Salona

JER SE VEĆ DOSTA DUGO ZNALO

Jer se već dosta dugo znalo da se život odvija normalno
a smrt mu je bila bezbolna,
znao je bačen u suhu vatru da se kreće samo među
                                                                     stvarima,
da su stvari samo ono što jesu. Tako je postao sluga.

Sluga služi za goli kruh, postoji da bi mogao jesti,
da bi sačuvao svoje mirno i mlako tijelo urednim.
Sluga služi strojevima, gradi ceste,
propinje u vis letjelice i bez dopuštenja
ne smije učiniti svog koraka, govori samo ono što je
                                                                     dopušteno
ili šuti, šutjeti, šutjeti.

Ali iako je umro bezbolno, znao je da je svojim
                                                                    gospodarima
samo stvar među stvarima,
prisjećao se glazbe kao mutnog sna,
išao je svijetom kao onaj koji se ničeg ne može sjetiti,
tako je ne znajući počeo tražiti a nije znao što traži,
sluteći neku muklu silu koja ga miče po svijetu,
koja ga diže čak protiv gospodareve volje.

Sluga sam, govorio je sebi sluga sam a što ću
tijelo mi je mirno, mlako i uredno.

Nikica Petrak

Split
 

R.I.P.

Ali tko će vas, skupiti po jamama i vapnu,
raznesene, bez očiju i pluća, nenalik čovjeku,
zato što ste se usudili
reći da ste ono što jeste
i zbog toga u ruke uzeli
zatorni kamen kojim se krši zapovijed,
kojim se ubija

Jer nas je dragi Bog uputio na to
da je obred ljudski,
da stvari samo po obredu budu stvari,
neću vas ja, sinovi,
ostaviti na ledini i na kamenu
ili pod stablom gdje ste se igrali kao mali.
Nismo mi to htjeli. Žudjeli smo samo
biti sami sa sobom, znati napokon
tko smo i što bismo
mi mogli biti, svoji s drugima

Neka se nama oprosti vaše lutanje,
mlada neukost, nezrelo vrijeme.
Svatko je od nas i duh i smrdljiv crv.
Za svako vaše počinjeno zlo,
negdje je već bio počinjen zločin.

Malo se tko nadao. Digli ste se bez riječi,
kao na piće ili na partiju karata,
u svoju pšenicu, po svoje janje,
svoju šumu u plamenu, mrtvu ribu i kruh;
plodovi utrobe i njeno ralo,
pričest zemlje, sve što mi je ostalo,
moji jedini, moji svijetli poludjeli sinovi,
vi ginete a nama sada lista
naš suhi križ

Pjesnik sam i dosta mi je hrvatskog mučilišta.
S tim uvijek netko nešto trži,
moli krunicu, grabi za crne dane.
Nema plača. Tko će oplakati.
Polažu vas u kovčege. Žele vam pokoj.
Odlikuju vas. Takav je red svijeta.

Ali vi,
ostanite bez sna:
neka vam mala djeca
i anđeli s krilima od svile
daju kušati crne dunje prekinutog vremena
za vječnu budnost,
tako da uvijek znate
kamo teče naše vrijeme;
i jer niste dobili poljubac oproštaja,
molim vas, primite našu dušu u svjetlosti:
kad mi dovršimo svoje posrtanje,
čekajte nas tamo

Nikica Petrak

Solin - Salona

OSTANI S NAMA

Sam
u sobi
u večer.
Pas umuknuo.
Svjetiljka šuti.
Pero jedini sugovornik.

Zar sam?
Učila me majka:
"Bog je svagdje
i na svakom mjestu".

Oblij obraze zemlje suzama!
Otari rupcem lice krvavo!
Sagni se nad izubijanim namjernikom!
Pridruži se predvečernjim putnicima.
Vidiš što se događa kod nas.
Otvori nam oči i Pisma.
Trebalo je da Sin čovječji pati.
Mrak je ne idi dalje!
Ostani s nama!

Ivan Golub

Makarska - Crkva Sv Marka