CVJETNICA

Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca.

Rajmund Kupareo 

Trilj - uz put

PROLJETNA LIVADA

Trava, trava, trava...

Polako,
jedva primjetno,
nježno se njiše
proljetna
trava.

Pomalo sjetno,
dok i zemlja pod njom
proljetno diše,
dok leptir se s krilima modrim
poigrava,
- šapuće vjetru:
- Stišaj se malo,
još mi se drijemlje,
još mi se spava.

Vera Zemunić

Solin - Salona

PROLJETNA KIŠA

Proljetna kiša nije ko druge.
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike, svijetle, neshvatljive umu
Radosti ima u njenome šumu.

Kada rominja i šušti po lišću
Zaljubljenici - kako se stišću!
Smiju se oči, srca se mlade.
Proljetna kiša zalijeva nade.

Dobriša Cesarić

Solin

BALADA O LAZARU

Onomu koji se digne iz groba
Dugo je hljeb u ustima gorak.
On tiho hoda između ljudi,
I nesiguran sad mu je korak.

Nerado njega sretaju ljudi.
A koji ga-ruke mu stiščući-bodre
Potajno traže na njegovu licu
Pečate smrti sablasno modre.

Skidoše s njega mrtvačko platno.
Ali ne i s lica blijedoga sjenu.
Bezdanu tugu on u sebi nosi
I svoju smrt nedovršenu.

Dobriša Cesarić 

Solin - Salona - Manastirine 

NAJLJEPŠA LAĐA

Došla je lađa izdaleka.
Kakva lađa? Koga čeka?

Najljepša lađa na svijetu!
Hajdemo brzo, na nas čeka!

U nepoznatu zemlju kreće,
Ali nespremne primit neće.

Zato se umij i presvuci
Dok na nas čeka lađa u luci,
Najljepša lađa u luci,
Najljepša lađa na svijetu,
Modra i zlatna, bijela joj jedra
Skidaju zvijezde sa neba vedra.

Sad će krenuti! Brže na lađu!
Evo već plovi, plovi, plovi
U daleku zemlju gdje su snovi...

Grigor Vitez

Makarska

KAKO JE BITI PRETEČA

Krčiš put, ranjavaš si stopala,
zapinješ o trnje, izbijaš na čistinu.
A onda se povučeš u stranu,
da prođe, da dođe drugi.
Uspinješ se znojan, posrćeš na strmini, dižeš se.
Nadomak vrha staješ u stranu, nek stupi drugi.
Susrećeš ljude, kupiš učenike, stječeš prijatelje.
I kad se dlani spremili za pljesak, prolaziš kroz sredinu,
odlaziš, da stupi drugi.
I gledaš s kraja radostan kako raste Drugi.
Tako je to biti preteča.

Ivan Golub 

Makarska

HIMNA ZORI

Na kamenu sjedim. Rani vjetar dišem.
Na koljenu mome papir se rumeni.
Gle, ljubavno pismo!... Ja ga tebi pišem
Sa suzom ganuća ko najljepšoj ženi!

Ti skitnice draga, što se vazda skitaš
Preko sviju ravni, planina i gora,
Ljepotice laka, koja uvijek hitaš
Zrcalima svojim - od mora do mora.

Tvoj poljubac vječno po zemlji se kliže,
Je l' kopno il voda, je l' plodna il pusta;
Sve se zemsko tiho ispod tebe niže,
A ljube ga, ljube rumena ti usta!

Koliko plamena - s toliko imena
Tvoja čudna svjetlost po svijetu se lijeva,
Svud jednako čista, tajanstvena - ista
Ko u davne dane Ahilova gnjeva.

Gle, ja ti se smiješim... Ti odagana tminu
Iz ovoga srca i dade mu volju
Da se s pjesmom tebi digne u visinu -
Jedna nova ševa na zlatnom polju!

Dobriša Cesarić

Makarska