ČIJU JOŠ POTVRDU TRAŽIŠ

Čiju još
potvrdu tražiš, ako sam Ja potvrdio?
Čije dopuštenje, ako sam Ja
dopustio?
Čije objašnjenje, ako sam Ja objasnio?
Iako si od
neba, zemlju ne možeš zaobići.
Morao sam zemljanin postati, da bi ti
sišla,
i sa Mnom prišla svojoj zapečaćenoj kolibi od blata,
pobožno,
kao da je stan zlatni besmrtni.
Ako sam ušao s tobom u kolibu
pozemljušu,
u što se prometnuo njezin temelj i krov?
Kakvom je
vatrom planulo ognjište,
kojom se svjetlošću ozarile svjetiljke,
a
tronožac na koji sam sjeo,
u kakvo se prijestolje provrgao?
Čiji
se potpis još čeka,
i čija potvrda,
da je nebo svagdje, baš
svagdje kod Svoje kuće,
gdje sa Svojim ukućanima proslavlja vječiti
neodlazak od Sebe?

Vesna Krmpotić 

Makarska

KRIŽNI PUT

Zemlja teško diše zbog topota osude…

Dan se ogleda u križu i čeka da ga primiš na se…

Lomi Ti se korak…

Optače Te Majčin malaksali pogled…

U Šimunovu srcu susrećeš šum anđeoskih krila…

U Veroniki prepoznaješ otisak budućih naraštaja koji će Te voljeti

i slijediti…

U krhotinama pada ispuštaš uzdah kakav nebo i zemlja nisu

nikad čuli…

Gasiš jauk srži jeruzalemskih žena…

Ustupaš nam svoje tragove…

Dok oko Tebe i po Tebi vrvi zloba vojnika misliš na uzbibano

zrelo žito…

Otvaraju se putovi Tvojoj krvi…

Bičevi munja i iglice kiše razglašavaju da si Ocu predao duh…

I do mene dopiru drhtaji suza Tvoje Majke…

U krošnjama maslina oko Tvoga groba lahor najavljuje

uskrsnuće…

Ivna Talaja 

Kozjak - Solin

ZALJUBLJENI DAN

Ovaj je dan
kao otkinut list,
samo tišina
i zrak i ti,
on je zarobljen
u velikoj krletki sunca
koju si nosio kroz ulice,
ovaj je dan uhvaćen
u mrežu tvog lica,
i ne može se izvući,
ne može se otkotrljati
poput lopte
natrag do mojih nogu
On je ptica
koja ne diše,
koja se ne čuje,
njega naprosto nema.
Ovaj sam dan izgubila
kao što se gube ključevi,
kao što se topi snijeg
ili zaboravljaju prijatelji,
i ja se više ne sjećam
njegova okusa,
njegove obline,
ti si iz njega sve izbacio,
sasvim si ga očistio,
ispraznio, prozračio,
taj dan zbog toga lagan,
poletio je poput balona
nekamo izvan mene
da bi postao oblak ili kap kiše,
taj dan,
bez mirisa, trajanja i boja,
potpuno se osamostalio
i ostavio je za sobom
samo tebe.

Irena Vrkljan 

Solin

U PODNOŽJU TVOGA KRIŽA

…zapljuskuju me slapovi Tvoje boli.
…okovalo me sjećanje na pijetla i srebrni zveket. 
…izmrvljenim uzdasima vapim da mi oprostiš 
   sve neprozračene i neozračene trenutke.
…osjećam, moje srce vrije u Tvome srcu.
…na oltaru moje duše Tvoja Krv odzvanja otkupljenje. 
…znam, slomit ćeš ohole uskličnike smrti.
…zahvaljujem Ti za prsten vječnosti – ljubav.
…iz pogleda mi izlijeću golubice.
…ovijena dugom šapućem: slava Ti.
…želim, želim, u trenucima kad Te Majka
   mrtvog bude držala naručju,  
   ući u jednu od Njezinih suza,  
   skotrljati se s Njezina lica na Tvoje
   i zauvijek ostati u Tvojim porama. 
   U podnožju Tvoga križa riječi gube dah…

Ivna Talaja  

Visovac

ŽELJELA BIH BITI KROTKA PRED SUDBINOM KAO MORE

I kupiti joj vjetar,
Sunčan obruč snova,
Željela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaleđen na dnu opake noći,
Željela sam i tražila
Okomite sjene na mom
tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oči
Nagnute u sebe,
Kao more,
Željela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magične predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,
Kao more.

Irena Vrkljan 

Split

MNOGOSTRUKI ŽIVOT

Bit će da živimo
istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života, kad smo tako čudno
iznemogli
od čežnje za jedninom,
a sve nam živote veže tanka nit,
I
kad umiremo, umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom
slutim,
da samo karika sam golemog mog žića,
samo jedno svoje
čulo, dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom
troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla
nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni
u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko
ponoćna rosa.

Vesna Krmpotić 

Solin

PJESMA GORKA

Šta je to hladno, i gorko, i sivo
Šta niče u duši ko korov njen?
Jeli to suton? Zbilja već suton?
Il samo prolazna sjen?

Što sada? Brbljati vesele riječi,
Skrivati rane za humor;
Ko da se išta sakrivanjem liječi:
Tuga je tuga, a umor je umor.

Mili moj! Ti, koji dolaziš za mnom,
Da srcem oko sebe osvijetliš svijet,
Nemoj se varat i ne daj se varat -
Odreži krila pružena za let!

Na domaćoj gozbi su čudna veselja,
I pjano se bunca i buči.
Sudbina, što drugima nalijeva vina,
Tebi će naliti žuči.

Pa pij je, dragi, pij i pij,
I čuvaj se melankolije.
Ne boj se, poslije gutljaja svakog
Susjed će spremno da dolije.

Dobriša Cesarić

Solin - Gospin Otok