KRIŽNI PUT

Zemlja teško diše zbog topota osude…

Dan se ogleda u križu i čeka da ga primiš na se…

Lomi Ti se korak…

Optače Te Majčin malaksali pogled…

U Šimunovu srcu susrećeš šum anđeoskih krila…

U Veroniki prepoznaješ otisak budućih naraštaja koji će Te voljeti

i slijediti…

U krhotinama pada ispuštaš uzdah kakav nebo i zemlja nisu

nikad čuli…

Gasiš jauk srži jeruzalemskih žena…

Ustupaš nam svoje tragove…

Dok oko Tebe i po Tebi vrvi zloba vojnika misliš na uzbibano

zrelo žito…

Otvaraju se putovi Tvojoj krvi…

Bičevi munja i iglice kiše razglašavaju da si Ocu predao duh…

I do mene dopiru drhtaji suza Tvoje Majke…

U krošnjama maslina oko Tvoga groba lahor najavljuje

uskrsnuće…

Ivna Talaja 

Kozjak - Solin

ZALJUBLJENI DAN

Ovaj je dan
kao otkinut list,
samo tišina
i zrak i ti,
on je zarobljen
u velikoj krletki sunca
koju si nosio kroz ulice,
ovaj je dan uhvaćen
u mrežu tvog lica,
i ne može se izvući,
ne može se otkotrljati
poput lopte
natrag do mojih nogu
On je ptica
koja ne diše,
koja se ne čuje,
njega naprosto nema.
Ovaj sam dan izgubila
kao što se gube ključevi,
kao što se topi snijeg
ili zaboravljaju prijatelji,
i ja se više ne sjećam
njegova okusa,
njegove obline,
ti si iz njega sve izbacio,
sasvim si ga očistio,
ispraznio, prozračio,
taj dan zbog toga lagan,
poletio je poput balona
nekamo izvan mene
da bi postao oblak ili kap kiše,
taj dan,
bez mirisa, trajanja i boja,
potpuno se osamostalio
i ostavio je za sobom
samo tebe.

Irena Vrkljan 

Solin

U PODNOŽJU TVOGA KRIŽA

…zapljuskuju me slapovi Tvoje boli.
…okovalo me sjećanje na pijetla i srebrni zveket. 
…izmrvljenim uzdasima vapim da mi oprostiš 
   sve neprozračene i neozračene trenutke.
…osjećam, moje srce vrije u Tvome srcu.
…na oltaru moje duše Tvoja Krv odzvanja otkupljenje. 
…znam, slomit ćeš ohole uskličnike smrti.
…zahvaljujem Ti za prsten vječnosti – ljubav.
…iz pogleda mi izlijeću golubice.
…ovijena dugom šapućem: slava Ti.
…želim, želim, u trenucima kad Te Majka
   mrtvog bude držala naručju,  
   ući u jednu od Njezinih suza,  
   skotrljati se s Njezina lica na Tvoje
   i zauvijek ostati u Tvojim porama. 
   U podnožju Tvoga križa riječi gube dah…

Ivna Talaja  

Visovac

ŽELJELA BIH BITI KROTKA PRED SUDBINOM KAO MORE

I kupiti joj vjetar,
Sunčan obruč snova,
Željela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaleđen na dnu opake noći,
Željela sam i tražila
Okomite sjene na mom
tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oči
Nagnute u sebe,
Kao more,
Željela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magične predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,
Kao more.

Irena Vrkljan 

Split

MNOGOSTRUKI ŽIVOT

Bit će da živimo
istodobno na mnogo zvijezda,
u mnogo raznih života, kad smo tako čudno
iznemogli
od čežnje za jedninom,
a sve nam živote veže tanka nit,
I
kad umiremo, umire nas mnogo.
I ja koja tvrdom zvijezdom večernjom
slutim,
da samo karika sam golemog mog žića,
samo jedno svoje
čulo, dimenzija jedna,
samo miljuntina svoje snage
što svemirom
troši se
i luta
ja osjećam,
da ni u ovom času nisam presjekla
nit
koja me veže s tvrdom zvijezdom večernjom,
i da nisam svoja ni
u času kad sam to naslutila,
jer i sad me škrope nečije daleke misli
neosjetno,
ko
ponoćna rosa.

Vesna Krmpotić 

Solin

PJESMA GORKA

Šta je to hladno, i gorko, i sivo
Šta niče u duši ko korov njen?
Jeli to suton? Zbilja već suton?
Il samo prolazna sjen?

Što sada? Brbljati vesele riječi,
Skrivati rane za humor;
Ko da se išta sakrivanjem liječi:
Tuga je tuga, a umor je umor.

Mili moj! Ti, koji dolaziš za mnom,
Da srcem oko sebe osvijetliš svijet,
Nemoj se varat i ne daj se varat -
Odreži krila pružena za let!

Na domaćoj gozbi su čudna veselja,
I pjano se bunca i buči.
Sudbina, što drugima nalijeva vina,
Tebi će naliti žuči.

Pa pij je, dragi, pij i pij,
I čuvaj se melankolije.
Ne boj se, poslije gutljaja svakog
Susjed će spremno da dolije.

Dobriša Cesarić

Solin - Gospin Otok

  

MOLITVA

Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko Bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete koje volim,
Ovako Boga bih da molim:

Svojim si zvijezdama napiso
U prazno nebo sve sudbine,
I mi smo samo tvoja miso,
Što sija zvjezdama iz tmine.
Svejedno dali ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kud nas put vodi zvjezdan!

O dobri Bože, ako one
Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!

Sve zvijezde što joj život mrače,
O dobri Bože, ti ugasi -
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,
I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.

Al ako nećeš da ih zgasiš
I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!

Dobriša Cesarić 

Split