LAKU NOĆ

Čuješ li večer veću od svega svijeta
Uzet će nas u naručje ma koliko bili mali
Svakoj ptici bi probuđen glas; kako pjeva
Svakomu listu zaokružen oblik; i on drhti

Pamtim, ovo je vrijeme kada skidaš haljine
Zbog kojih te često ne poznam na cesti
Odjednom sva zasjaš neslućenom ljepotom
Vidim te i zatvorenim očima

Laku noć, daljina koja nas dijeli samo je igra
mjeseca
Laku noć, moje su ruke jedna krila s tvojima
Oboje smo negdje drugdje

Laku noć, laku noć, ovog se neba ne treba bojati
Stabla su naši prijatelji, kamen meka prostirka
Zbrisani su putovi, svaki je korak dobar trag

Laku noć, ti, koja si sada moja riječ i krv.

 Slavko Mihalić

Vodice - Hotel Olympiaa...

SJEĆANJE NA KIŠU

Od svih kiša što su pljuštale iz gustih
nebeskih izvora, pamtim samo jednu.
I kada druge slušam, dapače kisnem
po skliskim ulicama, ovdje ili na nekom
tmurnom sjeveru gdje mi duša odmah izviri
iz košulje, pa i na jugu gdje su kiše
strasne i zvonko ujedaju, na zapadu
gdje piju iz dubokih krigli i sve jače
lupaju, na istoku gdje čegrtuše kiše
opasno oko tebe stežu krug, u svim onim
uskim pukotinama između strana svijeta,
zabranjenim mjestima, gdje gromovi
bez najave otkidaju glave i gdje bi se još
svašta moglo dogoditi, u rajskim
vrtovima gdje se kapi kiše pretvaraju
u onikse, i u paklu gdje je kiša
smolasta i vruća, čujem samo onu jednu
kišu, čudesno utišanu kao da i nema
ničeg drugog osim kiše, tvojeg vlažnog
čela i velikog crnog kišobrana neba.

Slavko Mihalić

Plitvice - jezero Kozjak

KO STANAC KAMEN

Ko stanac kamen uz vječnog Boga,
Makar se na nas gomile digle,
Ko stanac kamen naša je noga,
Makar nas patnje najgore stigle.

Ko stanac kamen u vjernom bratstvu,
Makar nas zloba gonila kruta,
Ko stanac kamen u svom hrvatstvu,
makar nas tukla kandžija ljuta.

Ko stanac kamen mnogi su pali,
I makar bilo na križu mrijeti,
I dok se na nas čitav svijet svali,
Ko stanac kamen uz barjak sveti.

Uz barjak sveti, barjak slobode,
Ko stanac kamen, ko stanac kamen,
Oj, stoj mi tvrdo, Hrvatski Rode, 
Ko stanac kamen u vijeke! Amen!

Ivan Ev Šarić

Šibenik

BOG I KIŠA

Bog nas gleda kapima kiše
kad se kiša svodom njiše
poput kristalnog zastora.

Gleda nas kapima
što ih uzima zemlja
kad je žedna.

Bog i kiša
osoba su jedna.

Zvonimir Balog

Solin - Gospin Otok

KAKO SAM VOLIO TU KIŠU

Kako sam volio tu kišu
To padanje koje nas je uzdizalo
Te usne u pokislom sumraku
Koje ljube i dišu istim jezikom
A nikad to nije bilo isto
Svaka je minuta svoju ljepotu prostrla
I danas se moje misli otmu
Pa se vrate
Unazad vraćaju sate
Jer kako sam volio tu kišu
Koja se divlje bacala po prozorima
I svojim nas padom uzdizala
Te usne koje su lutale prostranom
Stranom naše ljubavi
Ostavljale tragove
Da ih nitko više nikada
Ne može izbrisati
Kako sam samo volio
Tu kišu slušati
I kraj tebe jednostavno
Mirno i svečano samo disati


Željko Krznarić

Bol na Braču

JOŠ KAO DA JE JUČER

Još kao da je jučer
Ljeto tamnilo nam kožu
Bez znanja i bez ikakvog faktora
Kao da je jučer otok mirisao
Na borove i ostavljene zaboravljene
Ljubavi na pjesku
I onda kraj
Nestaje ljeto u bljesku
I počinjemo se vraćati
Svjesni da ćemo kroz jesen jedva koračati

Željko Krznarić

Zlatni rat - Bol na Braču

NEMA ZA MAČKE ŠKOLE

- Kamo ćeš s torbom?-
Upita Miru mačka.

- U školu! Đak sam!
ovo je torba đ a č k a!

- I ja bih s tobom!-
Mačkine oči mole.

- Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.
Mački je dosta,
Da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.

Grigor Vitez

Trogir