petak, 9. rujna 2016.
srijeda, 7. rujna 2016.
KAKO SAM VOLIO TU KIŠU
Kako sam volio tu kišu
To padanje koje nas je uzdizalo
Te usne u pokislom sumraku
Koje ljube i dišu istim jezikom
A nikad to nije bilo isto
Svaka je minuta svoju ljepotu prostrla
I danas se moje misli otmu
Pa se vrate
Unazad vraćaju sate
Jer kako sam volio tu kišu
Koja se divlje bacala po prozorima
I svojim nas padom uzdizala
Te usne koje su lutale prostranom
Stranom naše ljubavi
Ostavljale tragove
Da ih nitko više nikada
Ne može izbrisati
Kako sam samo volio
Tu kišu slušati
I kraj tebe jednostavno
Mirno i svečano samo disati
Željko Krznarić
To padanje koje nas je uzdizalo
Te usne u pokislom sumraku
Koje ljube i dišu istim jezikom
A nikad to nije bilo isto
Svaka je minuta svoju ljepotu prostrla
I danas se moje misli otmu
Pa se vrate
Unazad vraćaju sate
Jer kako sam volio tu kišu
Koja se divlje bacala po prozorima
I svojim nas padom uzdizala
Te usne koje su lutale prostranom
Stranom naše ljubavi
Ostavljale tragove
Da ih nitko više nikada
Ne može izbrisati
Kako sam samo volio
Tu kišu slušati
I kraj tebe jednostavno
Mirno i svečano samo disati
Željko Krznarić
Bol na Braču |
utorak, 6. rujna 2016.
JOŠ KAO DA JE JUČER
Još kao da je jučer
Ljeto tamnilo nam kožu
Bez znanja i bez ikakvog faktora
Kao da je jučer otok mirisao
Na borove i ostavljene zaboravljene
Ljubavi na pjesku
I onda kraj
Nestaje ljeto u bljesku
I počinjemo se vraćati
Svjesni da ćemo kroz jesen jedva koračati
Željko Krznarić
Ljeto tamnilo nam kožu
Bez znanja i bez ikakvog faktora
Kao da je jučer otok mirisao
Na borove i ostavljene zaboravljene
Ljubavi na pjesku
I onda kraj
Nestaje ljeto u bljesku
I počinjemo se vraćati
Svjesni da ćemo kroz jesen jedva koračati
Željko Krznarić
Zlatni rat - Bol na Braču |
ponedjeljak, 5. rujna 2016.
NEMA ZA MAČKE ŠKOLE
- Kamo ćeš s torbom?-
Upita Miru mačka.
- U školu! Đak sam!
ovo je torba đ a č k a!
- I ja bih s tobom!-
Mačkine oči mole.
- Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.
Mački je dosta,
Da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.
Grigor Vitez
Upita Miru mačka.
- U školu! Đak sam!
ovo je torba đ a č k a!
- I ja bih s tobom!-
Mačkine oči mole.
- Ne možeš, draga,
Nema za mačke škole.
Mački je dosta,
Da zna presti,
Da zna loviti,
Da zna jesti,
Da se zna verati
I da mijauče,
A to sve mačke
Kod kuće nauče.
Grigor Vitez
Trogir |
nedjelja, 4. rujna 2016.
BUDITE LJUDI!
Nemojte ući s mržnjom. Nemojte mržnju ostaviti ni pred vratima.
Dok je mržnja u vama, nemojte pogledati ni biljku ni pticu ni čovjeka.
Nemojte im prići.
Dok je mržnja u vama, nemojte reći nijednu riječ,
nemojte sanjati nijedan san o biljci, o ptici, o čovjeku.
Nemojte ni o kamenu.
Nemojte se ni pomaknuti dok se mržnja ne raspline, dok ne iščezne u vama.
Mržnja je ljubav skrutnuta, smrznuta u vama.
Nemojte biti brana blagosti i toplim vjetrovima – i njihovoj strpljivosti.
Nemojte tražiti opravdanja za mržnju.
Za nju nema opravdanja, kao što za ljubav nisu potrebna opravdanja.
I jedina istinska ljubav jest ona za koju nema opravdanja.
Budite ljudi i opravdajte život.
Jer život je povjerenje vama iskazano.
Stjepan Lice
Nemojte im prići.
Dok je mržnja u vama, nemojte reći nijednu riječ,
nemojte sanjati nijedan san o biljci, o ptici, o čovjeku.
Nemojte ni o kamenu.
Nemojte se ni pomaknuti dok se mržnja ne raspline, dok ne iščezne u vama.
Mržnja je ljubav skrutnuta, smrznuta u vama.
Nemojte biti brana blagosti i toplim vjetrovima – i njihovoj strpljivosti.
Nemojte tražiti opravdanja za mržnju.
Za nju nema opravdanja, kao što za ljubav nisu potrebna opravdanja.
I jedina istinska ljubav jest ona za koju nema opravdanja.
Budite ljudi i opravdajte život.
Jer život je povjerenje vama iskazano.
Stjepan Lice
Šibenik - Katedrala Sv Jakova |
petak, 2. rujna 2016.
PONEKAD POŽELIM
Ponekad poželim da ništa ne želim
Da se životu predam na milost i nemilost
Tek samo da budem ponekad
U tvojim očima kako dragi blagdanski gost
Da mi svi vjetrovi svijeta budu kao braća
Da malo nemam nikakve namjere
da za mnom šalju potjere
a ja da mirno u tebi u ljubav zamotan
da sve jednostavno zaboravim
i da samo tu gdje jesam dolijeću ptice
i zvijezde da klize niz tvoje lice
jednostavno poželim da ništa osim toga
ne želim
Željko Krznarić
Da se životu predam na milost i nemilost
Tek samo da budem ponekad
U tvojim očima kako dragi blagdanski gost
Da mi svi vjetrovi svijeta budu kao braća
Da malo nemam nikakve namjere
da za mnom šalju potjere
a ja da mirno u tebi u ljubav zamotan
da sve jednostavno zaboravim
i da samo tu gdje jesam dolijeću ptice
i zvijezde da klize niz tvoje lice
jednostavno poželim da ništa osim toga
ne želim
Željko Krznarić
Rogoznica iz zraka |
četvrtak, 1. rujna 2016.
DUŠU MORA ĆUTIM
Cvao sam
sa suncem
u morskoj kapi,
blistao u pjeni
što na žalu hlapi.
Bio sam val
razigran u skoku
i tiha bonaca
u modrome oku.
U modroj zipki
zibali me vali,
bijeli me galebovi
u visine zvali.
Modri anđeli
čuvali mi snove
da sigurno
preko mora plove.
Sada smiren
u sigurnoj luci,
s modrim snovima
u klonuloj ruci
čekam i šutim.
Kraj plovidbe
slutim.
U duši svojoj
dušu mora ćutim.
Tin Kolumbić
sa suncem
u morskoj kapi,
blistao u pjeni
što na žalu hlapi.
Bio sam val
razigran u skoku
i tiha bonaca
u modrome oku.
U modroj zipki
zibali me vali,
bijeli me galebovi
u visine zvali.
Modri anđeli
čuvali mi snove
da sigurno
preko mora plove.
Sada smiren
u sigurnoj luci,
s modrim snovima
u klonuloj ruci
čekam i šutim.
Kraj plovidbe
slutim.
U duši svojoj
dušu mora ćutim.
Tin Kolumbić
Hvar |