ŽALOSNA ŠALA

O gospodaru duše moje i tijela
moga:
što je ovo sa mnom?
kakva je ovo teška kazna?

Dao si mi što nikom nisi: krila.
Lice moje došlo je na svijet ozareno,
i veselo, i blistao mi je
sjaj
u očima, i - sreći se nisam mogao
načuditi.

Polako, iz dana u dan,
širio sam
svoja krila, naučio letjeti, i - digao se
nebu pod oblake, i još dalje,
i zamahivao,
sve jače.

Ali - tek što sam postao letač, tek što sam
spoznao
visinu i plavet,
osjetio sam, za vratom, pravu aždahu - tvog
izaslanika,

tvog hranjenika,
koga si ugradio u moje tijelo,
istodobno kad i krila - i koga sam, zdušno napajo
svojom krvi, tog plaćenika, tog dželata,
ništa ne sluteći.

I - najedanput,
bez ikakva povoda, udarci su
počeli
treštati po mojim krilima, po tom čudu
kojim si me
obdario i naoružao, o svemogući.

A kandže su
bezdušno
stezale vrat.

Dan za danom, udarac za
udarcem,
pero za perom, i - krila
ostaše kao gole grane, ne sliče ni na šta, i - ja
posrnuh, i
padoh, točno na glavu, kao što se i pada bez oblaka.
U prašinu;
u nepovrat.

Evo, sad - već gotovo cijeli život -
niti letim, niti
hodam.

Skupio sam se u svom
jadu:
rugaju mi se, i smiju, i gaze, iz čiste obijesti,
i tvoji vjernici i moji
pakosnici, i - mene je svaki dan
sve manje i manje.
A podsmijeha
i naslade sa strane,
sve više
i više.

Kakva je to žalosna
šala, o gospodaru
duše moje i tijela
moga.

Što sam skrivio,
hoću li ikad
saznati?

Anđelko Vuletić

Makarska

NE NADAJ SE

Ne nadaj se svome spasenju, prijatelju.
Dovoljno je lovaca na tvome tragu da ćeš
          jednom biti pogođen -
tako ćeš lijepo vrisnuti da će procvjetati
          šuma.
Pamti: tvoj bol je za ljepotu neke stvari
          izvan tebe.

Ne nadaj se, ne skrivaj se, nego idi posve
          ravno.
Ne boj se strelica ni metaka - ono će te
          svakako dokrajčiti -
ali daj da budeš velik svojim raskošnim smirenjem
koje nećeš razdati za njihove grabežljive
          poglede, oči gavranova.

Slavko Mihalić

Plitvice

JA MIŠLJAH...

Ja mišljah: evo, proljetna je šuma,
Što okuplja me peludom i cvijećem,
Gdje samo šapat bijelih vila srećem
I ptica, što se igraju sred druma.
Ja mišljah: evo, pod nebesa lijećem
U pjesmi srca - u okrepi uma!

Ja mišljah: evo, otvori se nebo
I anđeo preda me došo je i veli:
No, i tebe smo, gle u raj izveli,
Pa grij se za sve, što si dosle zebo,
Veseli se, veseli se, veseli!
...Ja mišljah eto, otvori se nebo!

I htjedoh reći Bogu ili komu,
Što raskidano srce moje znade:
Produži čas moj, živjet mi valjade -
Sav raj u oku preliva se momu,
I ne tjeraj me, gdje mi noga stade
Jedanput jedva na prag raju tvomu!

Ja mišljah tako...nu ja ne znam kako,
Tek sudba hoće da začara šumu:
I sve je kamen - cvijet i ptić na drumu,
Al idol dragi sve se nježi lako
I smiješkom tepa i srcu i umu -
Ja gledim u nj i ne smijem da bih plako!

Silvije Strahimir Kranjčević

Solin

MOJE PJESME

Mnogi su, prije mene,
Pisali pjesme.
Zar je potrebno
Da i ja pišem?

Ne bi li ljepše bilo
Da gledam
Kako trešnje cvatu
I oblaci putuju?

Zar nisu tvoja usta
Slađa
Od mojih pjesama?

Nisu li pogledi tvoji
Ljepši
Od mojih pjesama?

Dragutin Tadijanović

Solin

JELENA VEZE

Pod kruškom u cvatu
Ona maramu veze.
Stara kruška na vjetru glavu sagiba.

Na mladoj, dragoj ruci
Prsten zeleni.
Jelena sluša: u daljini šume jaseni.

U vezenju, u mislima skrovitim,
Čini joj se da on dolazi.
Al ne! To vjetar ljulja granje zaspalo.

Ona veze
Ispod kruške zlatnu maramu.
Zar ne čuje, u daljini, žamor svatova?

Dragutin Tadijanović

Solin

LAKO TI JE, TEŠKO TI JE

Lako ti je suncu suncovati
Lako ti je nebu nebovati
Teško ti je gladnu gladovati
Teško ti je žednu žednovati
Lako ti je ludu mudrovati
Teško ti je mudru ludovati.

Jure Kašetelan

Split

EPITAF

Suputnice moja,
ako imademo djecu,
ispričaj im
kako otac njihov stinu
za tvarnu zemlju
pjevajući.
Za tvarnu zemlju.

Veselko Koroman

Plitvice