MOJE PJESME

Mnogi su, prije mene,
Pisali pjesme.
Zar je potrebno
Da i ja pišem?

Ne bi li ljepše bilo
Da gledam
Kako trešnje cvatu
I oblaci putuju?

Zar nisu tvoja usta
Slađa
Od mojih pjesama?

Nisu li pogledi tvoji
Ljepši
Od mojih pjesama?

Dragutin Tadijanović

Solin

JELENA VEZE

Pod kruškom u cvatu
Ona maramu veze.
Stara kruška na vjetru glavu sagiba.

Na mladoj, dragoj ruci
Prsten zeleni.
Jelena sluša: u daljini šume jaseni.

U vezenju, u mislima skrovitim,
Čini joj se da on dolazi.
Al ne! To vjetar ljulja granje zaspalo.

Ona veze
Ispod kruške zlatnu maramu.
Zar ne čuje, u daljini, žamor svatova?

Dragutin Tadijanović

Solin

LAKO TI JE, TEŠKO TI JE

Lako ti je suncu suncovati
Lako ti je nebu nebovati
Teško ti je gladnu gladovati
Teško ti je žednu žednovati
Lako ti je ludu mudrovati
Teško ti je mudru ludovati.

Jure Kašetelan

Split

EPITAF

Suputnice moja,
ako imademo djecu,
ispričaj im
kako otac njihov stinu
za tvarnu zemlju
pjevajući.
Za tvarnu zemlju.

Veselko Koroman

Plitvice

PUTOVANJE

Napokon smo sami u tom dvorcu praznom.
Umorna od puta ostala si sa mnom.

Bijela si i mirna kada sklapaš oči,
predjelima sjajnim sada ćemo poći.

Nema na tvom licu nemira, ni sjene -
zauvijek si draga zaspala kraj mene.

Tonemo u mraku, ali tu gdje ležiš
probija se svjetlo, ili mi se smiješiš.

Sigurni smo sada, nježna si i plaha,
ali ovdje nema života ni straha.

Sad nas more čuva, sad nas kriju kiše.
Jedno zvono zvoni - ne čujem ga više.

Arsen Dedić 

Kaštel Novi

PODARI MIR

Podari mir rahlim poljima
i izranjenoj zemlji povij ranu!
Ispruži ruku nad olujno more
i vrati spokoj razbješnjelu valu!

Saberi sve raspršene k domovima
i potištene (pogažene) podigni iz kala!
Pruži ruku svim ranjenima
i napoji usta što žeđaju pravde!

Budi s nama,
budi sa svima,
jer mrači se!

Obnovi nas i  obrati sve!
Ne skrivaj lica svoga!
Podari pokoj svima mrtvima!

Ivan Golub

Kaštel Novi

VRHU SVETOGA KRIŽA

Za Marijom mož' se rijeti
   druga majka obljubljena
   Jezusova, Križu sveti,
   koga držiš zagrljena.

Zasve er blagom da milosti
   ona tebe sad prihodi,
   er ti odiraš bez milosti
   tijelo koje ona rodi.

U krilu ga je sveđ vrućila,
   ti ga lediš sred sjevera,
   mlijekom ga ona jes dojila,
   ti mu davaš sad čemera.

U kolijevci njega zavi
   milostiva platnom bijelijim,
   ti mu pribi bez ljubavi
   ruke i noge čavlim oštrijem.

Nu za sve to ti si veći
   er ga ona umrloga
   rodi na svijet, ti moreći
   neumrloga činiš Boga.

Ivan Bunić Vučić
 

Split - Marjan