SUNCE NAD ORANICAMA

U svojoj sobici u kavezu Đačkoga doma
pod svjetiljkom električnom sjedim i zapisujem
kako hodam godinama gradskim ulicama
i razgovaram sa znancima
i svraćam se u gostionice i pijem
i vraćam knjige nepročitane
i lišće pada ujesen svenuto

A vršnjaci moji u mom zavičaju
urane u zoru i očešu konje
pa ih pod plug zapregnu
i svak na svoju njivu brižan odlazi
U svanuće zaore gvozden plug
i neumorno stane nizat brazdu pokraj teške brazde
(đerdanski teški niz)

A ja dragi prijatelju
dok ustajem iz kreveta
prije podneva
znam da se u mom zavičaju
muče ljudi kao stoka
i raskošno blista
s u n c e   n a d   o r a n i c a m a

Dragutin Tadijanović

Otavice - pogled sa brežuljka na kojem je Mauzolej Meštrović

SVJETLOZNAK NA RASKRIŽJU

Ti se uvijek žuriš da dostigneš one
Što projure u kolima uz brige i svežnje.
Računaš da jurnjava prestići neće
Njihove čežnje.

Ti uvijek bdiješ da ne zakasne oni
Koji se ne brinu što će biti sutra.
(Svaka se noć zacrveni od srama
U zrcalu jutra).

Ti se uvijek naginješ da dohvatiš one
Koje ubija samoća i groza.
Bole Te ožiljci opale jabuke i kruške
I vrisak kamena ispod teškog voza.

Ti uvijek pališ na raskrižju srca
Svjetloznak Tvojih rana,
Jer znadeš da nikakav mjerokaz upraviti neće
Tjeskobu naših dana.

Rajmund Kupareo

Solin - Spomenik Isusu Kristu spasitelju Svijeta - raskršće Širina

ZLATNI LISTOPAD

Preplavio grad

zlatni listopad.

Još jutros je bio skriven,

gustom maglom obavijen,

a onda gle!

Pojavi se iznenada

usred grada.

Sivu halju raskopčao,

sunčano se nasmijao.

S krošnje stabla

zlatnike je

rasipao.

-Bako, bako!

Gle, dukata!-

povikala unučica.

Baki puna torba zlata,

a na Maji

zlatnolista ogrlica.

Vera Zemunić 
 

Solin - Gospin Otok

DOHODAK JESENI

Jesen je iz gorskih sišla vinograda
Crvena u licu, nestalna u hodu,
Jabuke je zadnje u veselju stresla
I plašljive vrbe nagnula u vodu.

On dugo uz cestu, sa svijećom u noći,
Pruža kalež prazan da Mu dio dade:
Za komad kruha iznajmio njive
I za kalež vina plodne vinograde.

Sve će Mu to dati dobra, zlatna jesen
Za naknadu krvi srca probodena,
I jabuku k tome mjesto one što je
Bila ukradena...

Rajmund Kupareo

Solin- Spomenik Isusu Kristu

PUT U VJETRU

Jesen te je odvela cestom lišća

i ponio si sa sobom ukroćeno srce

u daljinu.

Ptice plove i sijeku zrak

veslima krila i žudnjom seobe.

Vjetar kuca lišćem o tvoje čelo

i prestiže ti korak brzinom skitnice.

Ne gledaš jata ni magle,

nitko ne zna da patiš

i da te raskida jesenji nemir ptica.

Ne šume za tobom ničije kose

i neće te zapljusnuti njihovi topli talasi.

Evo, skoro je noć i zaspale su drage oči,

a visoko nad tobom kruži

san tvoje majke

izgubljen i nespokojan.

Leti tjeskobno nad stazama tvog lutanja,

traži ponore pred tvojim koracima,

a kad ih opazi, bježi natrag

kroz pomrčinu i pada, slomljen, na tvrdi jastuk starosti.

Nikola Milićević 

Poljica

SVE JE VEĆ REČENO...

Sve je već rečeno ili će biti
Kad prošlost nahrupi na vrata
Zaključana s napetim bubnjevima
I sviralama srebrnim koje će

Iz mračnih okruglih nizina
Dozivati vitke djevojke ljepotice
A one će ne znajući sirote
Postati jednoga nečekanog dana

Samotne staričice koje ne zapaža
Nitko pa ni ja koji napisah
Krivudave ove guste rečenice

Dok sam pio kavu kraj mora
A u glavi se vrzmale slike
Što ne htjedoše sići na papir.

Dragutin Tadijanović

Split - Marmontova ulica

KRUH

Nemojmo povrijediti kruh ni rječju
ni bilo čime, jer on je doista svet
u svojoj darežljivosti, velik u dobroti.
On nas posvuda prati, putuje s nama
u našoj torbi, bdije na našem stolu,
u samoći stražari, uvijek budan i tih.
On je brižljivo čuvao naše djetinjstvo,
hranio našu mladost, ispunjao nam dane
mirisom i nježnošću. On je uistinu bio
naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug.
U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi,
iz njega su sjale tople srpanjske žetve.
On je skupljao u se sve naše radosti
i naš znoj i suze i stajao je pred nama
kao blaga opomena i tiha mudrost.

Nikola Milićević
 

Knin - Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta