POTAJNE RIJEČI LJUBAVI

Ne možemo se primirit dok nam kosa
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata

Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju

Potajne riječi ljubavi tvoje i moje

Dragutin Tadijanović

Makarska

PISMA OD RADOVANA I MILOVANA

Knjigu piše od Kotara kneže
po imenu starac Radovane,
ter je šalje pobratimu svomu,
Milovanu od gorice crne.

U knjizi ga lipo pozdravljaše
ter ovako starac besiđaše:
"Milovane, sva je vika na te:
probudi se, bit će bolje za te.

Kadno lani prođe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapiva pismu od junaka
jedne slaviš, druge ne spominješ.

Il junake pivaj sve kolike,
neka nije prama tebi vike,
ol' se prođi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."

Otpisuje starac Milovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Tko će skupit po nebu oblake,
tko l' ispivat po svijetu junake!

Ako l' ti je što pomučno pobre,
od Kotara starče Radovane,
uzmi gusle, ta se i napivaj,
sve junake po svijetu ispivaj.

Ali ćeš se prija prestaviti
kano čvrčak pivajuć do mraka,
nego li ćeš, pobre, izbrojiti,
koliko je na svitu junaka.

Ali neka znadeš, Radovane,
da za novce ne pivam junake,
već za ljubav, slavu i poštenje,
vitezova starih uzvišenje.

Evo ću ti gusle napraviti,
vitezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu
sve ću ti hi zbrojiti u slogu.

Andrija Kačić Miošić

Makarska - Kačićev trg- spomenik Andrija Kačić Miošić

ŠKOLJKA

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.

Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.

Kroza smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodila i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke. Sirota sam.
Nikoga nemam. Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.
Kupite ih. Kupite školjke.

Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njezin šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj ... u ratu je
Poginuo...Ja sam sama... sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.

Dragutin Tadijanović

Makarska - Malakološki muzej

ŠTO PJESNICI JOŠ ZNAJU

Bolje od svih pjesnici znadu
sjediti pod suncem, ležati u hladu.
Bolje od svih znaju se skitati,
daleke zvijezde i predmete čitati.
Sanjati, smijati se, nadati se i plakati,
na glavi stajati, na jednoj nozi skakati.
Na nepostojećim raketama
dalekim svjetovima broditi
sami sa sobom ratove i razgovore voditi.

Nitko se ne zna na čitavom svijetu
kao pjesnici diviti - cvijetu.

Zvonimir Balog

Makarska

KAD BI PJESNICI

Kad bi pjesnicima dali
da vlakove voze,
oni bi u livadama stali
i gledali kako brste koze,
zatjerali bi lokomotivu
preko tobogana, na procvalu šljivu.
Kad bi pjesnicima dali
da cipele prave,
moglo bi se dogoditi
da petu na prste stave
ili da cipelama naprave rukave.
Damo li im da odijela kroje,
mogli bi staviti nogavice
gdje džepovi stoje.
Kad bi kuću gradili,
teško da bi se proslavili
ako bi iz donjih redova
ciglu vadili
da bi na gornji stavili.
Nikad kraja putu
kad bi pjesnici brodove vodili,
oni bi uvijek za svojom
zvijezdom brodili.
Zato je najbolje
da i dalje djecu vole,
da im pričaju smiješne priče
i igraju se s njima škole.

Zvonimir Balog

Odmorište Marune - Velebit

TAJNA SJENOVITE KLUPE

Opet je došao k tebi, sjenovita klupo,
Da te pozdravi i zamoli: odaj mu
Samo poneke tajne onih
Koji su te pohodili, kao on sada,
Poslije godinu dana, ponovno.
Kaži mu, eto, što su razgovarali
Ono dvoje koji se digoše
Upravo kada se on približavao
A oni ustadoše držeći se
Za ruke i pogledavajući se izbliza
Pa se činio poljubit će se,
Ali se, bez riječi, udaljiše,
A tebe nisu, bojim se, ni pozdravili;
Zato mu ih odaj, ne štedi ih, reci mu
Što su razgovarali. Šutiš. Ti si
Srca kamenoga. Dobro. Bar mu prišapni
Što sijedi onaj hromi gospodin govori
Svom runjavom psiću, kad svrate
Svakog popodneva da se u tvojoj sjeni
Odmore. Opet šutiš i šutiš.
On vidi: ne odaješ nikoga. Može li se nadati
Da nikome nećeš odati ni njega
Koji je toliko puta dolazio k tebi
Pun želja da o bijednom ljudskom usudu
Iskaže nekazano, a odlazio često praznoruk.

Dragutin Tadijanović

Makarska

ŠTO SAM JA TEBI, MORE...

Što sam ja Tebi, more,
kap ili voda, val ili dubina,
gorkost ili modrina, mokrost ili šum?

Ili sam ja Tebi, more,
isto što i Ti Sebi: more?
Ako sam Ti more, zašto te, o more,
pitam što sam Tebi?

Zato, o more, što ti Meni jesi more,
zato što bez Mene nisi more.
Ne možeš reći: more sam.
Možeš reći: moru sam more.

Vesna Krmpotić 

Makarska