LJUBOMOR

Ljubomor grize kao stjenica,
a Tvoje oči kao zvijezde sjaju
i uzalud se moje misli kaju
sad, kad drugom si vjerenica.

Ja sanjah: moja si suđenica,
a sad u noći slušam: pseta laju,
na uglu žene blijedu ljubav daju
i noć je gusta ko pletenica.

O, zalud bagrem mojim snima miri
i noćnom zemljom rijeka pjesme teče
i zalud tiha čežnja krilo širi -

Ljubomor otrov mojim žiljem lije
i tkivo grize, razara i peče
i s Tvojim smijehom mom se jadu smije!

Vladimir Kovačić