to more što je panoramu čitave jedne
zvijezde usnulo
što se stalno premješta iz jednog mora u
drugo
iz jednog kraja šutnje u drugu vlast nad
sobom
udaljeno od sebe i preblizu glasu kojim se
dozivlje
to umorno more kad usne svoju izrečenost
što se stalno premješta iz vida svog mora
u neki viši vid
koje spava koje ni samo ne zna kako je
dospjelo u svoj san
kad porijeklo svoje ispituje kad se o
njemu još manje zna
to more što je panoramu čitave jedne
zvijezde naselilo
što je čitavo jedno more čitavu jednu
epohu prouzrokovalo
da bude da šuti da ima svoju zvijezdu
nebo i more se motre i sve stvari na
svijetu se motre
i nikad neće biti dovoljno svijeta za
motrenje
i nikad neće biti dovoljno vida da se sve
uoči
ulazimo u oko i izlazimo iz oka
i nikad nam dosta oka nikada naše
radoznalosti
nebo i more se motre i jedno od drugog
posuđuju boju posuđuju oči
nebo i more uporno se motre
Jakša Fiamengo
zvijezde usnulo
što se stalno premješta iz jednog mora u
drugo
iz jednog kraja šutnje u drugu vlast nad
sobom
udaljeno od sebe i preblizu glasu kojim se
dozivlje
to umorno more kad usne svoju izrečenost
što se stalno premješta iz vida svog mora
u neki viši vid
koje spava koje ni samo ne zna kako je
dospjelo u svoj san
kad porijeklo svoje ispituje kad se o
njemu još manje zna
to more što je panoramu čitave jedne
zvijezde naselilo
što je čitavo jedno more čitavu jednu
epohu prouzrokovalo
da bude da šuti da ima svoju zvijezdu
nebo i more se motre i sve stvari na
svijetu se motre
i nikad neće biti dovoljno svijeta za
motrenje
i nikad neće biti dovoljno vida da se sve
uoči
ulazimo u oko i izlazimo iz oka
i nikad nam dosta oka nikada naše
radoznalosti
nebo i more se motre i jedno od drugog
posuđuju boju posuđuju oči
nebo i more uporno se motre
Jakša Fiamengo
Galešnjak |