OTVORENO PISMO JEDNOG GASTARBAJTERA DOMOVINI

majne libe domovina
alte slave djedovina
štrajben ti ovo pismo
jer se lange vidli nismo
halbe pišem
pola ću prešutim
neću libe da te
brižnu ljutim
otvoreno libe da ti velim
takav arbajt ipak ne veselim
ne veselim takav život sebe
kad se vidim herc
me etvas zebe
ruke su mi od žulja nabubrile
nade su se znatno ođubrile
i oprosti mi zbog ovaj stih
sve me više žuljaju ichich
ne ljuti se što sve više mucam
i hrvatski što samo natucam
to je što nas kradu australije
što evropama kopamo prolaze za
fekalije
kako alzo da se čovjek onda
kao neka anakonda
ne smota oko svoje boli
i još jače te ne voli
i još jače te ne moli
majne libe domovina
alte slave djedovina
da me spasiš od deviznog sina
da me spasiš od pravljenog vina
učini da ne budemo papir-toalete
da se ne brišu nama kad se sjete
od bola pucaju nam guše
kad se sjetim da nas mulci puše
čitav paklo a za jednu marku
halbe pijem pola geben marku
učini da opet tobom ozaren hodim
kamen rukom
srce zemljom da oplodim
dosta u tuđini ja se krich
ich libe nur dich

Zvonimir Balog

Vodice

SUTON NA ŽALU

Sunce
Tone
U moru
Vjetar
Šumi
U boru
Cvrčci
Cvrče
U zboru...
      Pred san...
Galeb sniva na valu,
Val se primiče žalu,
U jednu uvalu malu,
      Pred san...
Nečujno
Stigle su
Sjene,
Do jedne
Samotne
Stijene,
Gdje se
Valovi
Pjene
      Pred san...

Stanislav Femenić

Makarska

DA SAM BIO

Strašna pustinja. Kako sam u nju zapao?
Bojim se neću se izvući. Jedem korijenje
već danima, vodu s kamenja pijem. Zraka je
dovoljno. Bar to. Ali snaga je iscrpna.
I morat ću pasti. Trljam mišiće i gazim
i neću da stanem, dok mogu. Što da radim?
U stabla urezujem znakove, slova. Po kamenu
udaram i grebem. Stope utiskujem u ilovaču
duboko i očajno, da budu jasne, moje.
Netko će proći, sigurno, istom sudbinom,
istim zlom, i nek vidi. Neka zna da sam
ovdje prošao, da sam bio. - Samo to.

Nikola Milićević

Makarska - Svjetionik Sv Petar

RIJEČI

Postoje riječi
nježne, tople, blage,
koje nas usrećuju
smiruju
i u tuzi tješe.

Postoje riječi
duhovite, vedre,
lepršave, lake,
od kojih se ljudi
razblaže i smiješe.

No ima riječi
teških, tvrdih
kao kamen.
Kad one padnu,
nanesu bol
i ostave na srcu
ožiljak i znamen.

Zlata Kolarić-Kišur 

Makarska

POTAJNE RIJEČI LJUBAVI

Ne možemo se primirit dok nam kosa
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata

Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju

Potajne riječi ljubavi tvoje i moje

Dragutin Tadijanović

Makarska

PISMA OD RADOVANA I MILOVANA

Knjigu piše od Kotara kneže
po imenu starac Radovane,
ter je šalje pobratimu svomu,
Milovanu od gorice crne.

U knjizi ga lipo pozdravljaše
ter ovako starac besiđaše:
"Milovane, sva je vika na te:
probudi se, bit će bolje za te.

Kadno lani prođe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapiva pismu od junaka
jedne slaviš, druge ne spominješ.

Il junake pivaj sve kolike,
neka nije prama tebi vike,
ol' se prođi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."

Otpisuje starac Milovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Tko će skupit po nebu oblake,
tko l' ispivat po svijetu junake!

Ako l' ti je što pomučno pobre,
od Kotara starče Radovane,
uzmi gusle, ta se i napivaj,
sve junake po svijetu ispivaj.

Ali ćeš se prija prestaviti
kano čvrčak pivajuć do mraka,
nego li ćeš, pobre, izbrojiti,
koliko je na svitu junaka.

Ali neka znadeš, Radovane,
da za novce ne pivam junake,
već za ljubav, slavu i poštenje,
vitezova starih uzvišenje.

Evo ću ti gusle napraviti,
vitezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu
sve ću ti hi zbrojiti u slogu.

Andrija Kačić Miošić

Makarska - Kačićev trg- spomenik Andrija Kačić Miošić

ŠKOLJKA

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.

Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.

Kroza smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodila i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke. Sirota sam.
Nikoga nemam. Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.
Kupite ih. Kupite školjke.

Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njezin šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj ... u ratu je
Poginuo...Ja sam sama... sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.

Dragutin Tadijanović

Makarska - Malakološki muzej