SVIJETLA NOĆ

Ja znam, nad gradom već je crna noć,
i vjetar gasi redom
svjetiljke.

U tami sobe slušam riječi srca
i slutnje tijela, što u čudo rastu,
i ludost krvi,
što se razgara.

U tami šutim:
mislim na Tebe.

Sve strvari, draga, sve su dobra djeca
i noćas šute, tiho poštuju;

sve stvari noćas toplo miluju
našu ljubav.

O neću, draga, noćas paliti svjetiljku,
a ipak, sjat će moji prozori;
ipak, topli traci njihovi
topit će tamu - 

Jer sam ja nisma! Ti si u meni,
i oganj srca moga rumeni
u svjetlost me obraća samu!...

Vladimir Kovačić

Vrsar

MORE

I more se mora
Jednom odmoriti.
Ne može se uvijek
S vjetrovima boriti

A kad more zaspi
Ono se i tada lagano njiše.

To je zato
Što i u snu
duboko još diše.

Zlata Kolarić-Kišur

 

 

Rovinj

PRIZNANJE

Teci, dušo, božje vrelo, teci
U zahvalnost Boga previšnjega,
Stvorova mu pridruži se jeci
Što se njemu svud odzivlju s njega!

Hvale glasom priznaj mu i reci:
I ja, Bože, tvoja sam biljega.
Sitna kaplja, krijesnica u rijeci
Tvoga svijetla vijekom tekućega!

Po tebi sam tvog obraza slika,
Posestrima tvojijeh duhova;
Po tebi sam divna i velika,

Tvorna sila umnijeh tvorova;
Po tebi sam zemskijeh stvora dika,
Neumrla iznimka njihova!

Petar Preradović

Visovac - Krka

MIRUJ. MIRUJ, SRCE MOJE!

Tko je, srce, u te dirno
    Da si tako sad nemirno?
    Kao ptica u zatvoru
    Za svijetom te želje moru:
    Nij' u svijetu nebo tvoje;
        Miruj, miruj, srce moje!

Ne udaraj toli jako,
    Razbit možeš prsi lako:
    Preslabe su, izmučene,
    A da puknu, bez koprene
    Bile bi sve rane tvoje;
        Miruj, miruj, srce moje!

Ah, stisni se u svom kutu
    I pregori želju ljutu;
    Tople su ti ove grudi,
    Sebični su vani ljudi:
    Svaki grije srce svoje;
        Miruj, miruj, srce moje!

Oj, mahni se svijeta, ma'ni,
    U bolesti šta ćeš vani?
    Svijet boluje vijek dovijeka,
    Ni sam za se nema lijeka
    Kamol' za bol rane tvoje;
        Miruj, miruj, srce moje!

U svijetu bi bokče bilo,
    Plačuć prage oblazilo,
    Svak bi mislio da ti treba
    Za utjehu mrva hljeba.
    Tko bi pozno suze tvoje?
        Miruj, miruj, srce moje!

Znam ja, ti bi mah na vrata
    Poletjelo tvoga zlata!
    Nije Milka tvoja više,
    Već za drugog ona diše,
    Drugi ljubi zlato moje;
        Miruj, miruj, srce moje!

Petar Preradović

Solin

POČETAK LJUBAVI

Mnogo puti već sam razmišljao,
Ne bih li se sjetio na danak,
Kad iz svoje slobode sam pao,
Duh sapeo u ljubovni sanak;

Kad najprije gipka mi misao
Ovila se uz svoj život tanak
Kao bršljan, koji se sastao
S kojim stablom vječni u sastanak.

Za tim znanjem zalud sam hodio,
Vrijeme gubiv u taštoj zabavi:
Nijesam mogo tog se doznat dana.

Ah, tko čas zna, kad se je rodio?
U početku žića i ljubavi
Naša pamet leži uspavana!

Petar Preradović

Solin

HOSANA

Ljeto i život!… Sunčani dragulji
Sjaje se sjajem žeženoga zlata.
Pjevaju ljupko veseli slavulji;
S pjesme se nova radost srca hvata.

Dokle sve tako bujno život cvjeta,
S radosti dršće svakog stabla grana.
Čuj! nedaleko poklik mnoštva svijeta
Ori se burno: “Hosana! – Hosana!-”

Plavi se lazur poput oceana.
S posmijehom vedrim raskošnoga ljeta,
S poklikom burnim radosnoga svijeta.

Nebesa šapću tiho Himnos sveti:
Slavu nek brujnu gore i vrleti
“Gospode, Tebi!… Hosana – Hosana!-”

Antun Branko Šimić

Visovac - Krka 

HERAKLOVA LUKA

Kamen po sličnosti

mjeri svoje prekomorje

kamen iz velike lomljave

bog u stijeni

uglazbljen kao najjasniji

ulomljen razdan

kamen koji mudro stari

koji zamjenjuje sve bjeline

ispod trajne škripe

Rasohe Rasohe

Jakša Fiamengo