CVJETNI RUKOPIS

Ti iskušavaš moju nježnost dok vjetar prolazi tulipanima
Odnoseći im boju k mom prozoru
I još kroz mnogo cvijeća dolaze boje na prozor
Što se otvara kao pohlepne nosnice nad parfemom
Drage žene

Melankolija je moja nježnost koja ti donosi ovaj rukopis
I moli te da ispraviš pogreške
Ovo je šareni vjetar jedini takav
Koji zna koliko vrijedi čuvati cvijeće

On niče iz mog vrta
On leti neosjetno pokraj Mjeseca
On je zvjezdan sve do jutra
Kad dolazi cvijeću vlažan i ranjen
Sav u krvi
On raste u mom vrtu kao suncokret
Sve do prvih cvrčaka

To je rukopis moje nježne igre
Plašljiv poput mekih zečeva i toliko bezazlen
I ja ti ga prepuštam toliko koliko te volim

 

Vlado Gotovac 

 

Split
 

TAMO STOJE LJUDI

Tamo ljudi uvijek nešto čekaju
tamo gledaju
tamo je tišina
ona najviša
Tišina izvana hladna
iznutra pomirena
S osjećajem kobi
što možda neće doći
Tamo stoje
U nevidljivim poslovima
duše u prolazu
Zagledani niz stvarne pojedinosti
Mjesto je stalno ispunjeno
Tamo je obala i visine
sat sa zvijezde
početak i učinak
Jedne od nijemih daljina
duše u prolazu
Tamo stoje ljudi kojima se približavam
u prolazu
obalom mora
Spavač lebdi bez staze
Među ledenim oštricama šutnje…
On se oslanja na otvoreni beskraj:
Kao slučajni trenutak
Na neshvatljive riječi…

 

Vlado Gotovac

Split

RIJEČI

Reci plamen
i sve već gori.
Izgovori ime vode
dok ne bude prekasno.

Reci smrt i umrijet ćeš
ako ne kažeš vremena
ono što je poriče.

Reci volim
i zima sa snijegom
past će na tvoja koljena.

Umjesto ljubavi reci njeno ime,
umjesto mržnje ponovi ga.

Reci sjekira
i stablo već pada,
reci nož
i rana se otvara.

Riječ uže već steže grlo
i sve je manji prostor
koji ostaje.

Pepeo o vatri ne govori ništa,
riječ korito jedva da podnosi
rijeku koju izgovara.

Riječ kamen već podiže ruku.

Riječi su udarac onoga koji udara.
Riječi stoje u zasjedi.
Ti samo izgovaraš njihovu volju.

Zvonimir Golob

Solin

 

 

 

DA BIH REKAO ŠTO ŽELIM

Da bih rekao što želim dostaje jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.

Da bih rekao što želim dostaje jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.

Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Vjetar podiže iz pijeska tvoje ime
i ono kaplje na mene poput žedne kiše.

Postoje dani u kojima je sve zapisano,
postoje godine i prazno lišće jeseni.

O tebi znam samo da si bila, samo da živiš,
i pamtim samo ono čega se ti ne sjećaš.

Naga, ti se stidiš svoje sanjive nježnosti
kao stablo koje vjetar pokriva lišćem.

Daleko kao djetinjstvo koje zaboravljam
ti ostavljaš svoj život kao da ti ne pripada.

I sada sniježi po njemu gusta kiša i ja koji stojim
kraj prozora nekog vlaka koji bez mene odlazi.

Da bih rekao što mi nedostaje, izmišljam riječi
kao što su: nikad, i zauvijek, i zauvijek.

Zvonimir Golob

Podstrana- Split

KOLIKO ZLO JE

                                               "Jak dobrze Moge zbierać"
                                                                         Rozewicz

Koliko zlo je. Ne mogu naći
jagoda u tvojoj šumi.
Mislio sam, moje su
sve tvoje jagode.

Koliko zlo je. Ne mogu leći
u sjenu tvoje krošnje.
Mislio sam, za me
još ima sjene.

Koliko zlo je. Noć je
i san ne dolazi.
Mislio sam, za me
još ima snova.

Koliko zlo je. Jesen je,
a led na oknima.
Mislio sam, živjet će
to što već u tebi umire.

Koliko zlo je. Bez tebe
kako mi srce udara.
A mislila si odavno
da srca nemam.

Zvonimir Golob

 

Solin
 

NA GROBLJU

Stoje križi mnogih milih,
A sunce ih zlati zgora –
O, kad samo ne bi bili
Pitanja bez odgovora!

Eto onaj ispod vrbe
Baš do trave nagnuo se;
I drugi se s tija grbe
Kao da su željni rose.

Dobri bi ih ljudi dašto
Uspravili prema nebu;
Ali svak se pita: zašto
Bunit mrtve’ još u grobu?

I ja mislim, da pod svima
Jednako se slatko sniva –
Ta životna slatka rima
Za grobom se svuda skriva.

Zato mi se svaki mili,
Kad ga sunce zlati zgora –
O kad samo ne bi bili
Pitanja bez odgovora!

Đuro Arnold 

 

 Šibenik
 

KONOBA

Stara kotlenka visi ispod grede
šešula do nje
i jedna debela komoštra
u kantunu teška meška
jedna žarna i lakovnica
čarna parsura mizarola kamenica
makina od polivanja i graničnik
za vadit karantilić i dvi motike
maškin i kosirača
četare potkove od tovara
ruzinova svića do uja
starinska špiritjera
I to je sve ča je ostalo
Finila fera


Jure Franičević Pločar 

 

Solin