RUŽA

Vjeruješ da je ruža tvoja.
Ali, prozor je otvoren
i glasovi ulice
ulaze u sobu,
otkidajući latice
jednu po jednu.
Nebo se odjednom smrači
i tamo gdje je bila modrina
odnekud stiže
sjena oblaka.
Između tebe i ruže
prazna čaša
i ona koju si zvao svojom
nema više imena.

Zvonimir Golob 

Merano

TAJANSTVENA RUŽA

U mom tajnom vrtu ćuti dreka
Rogobornog vijeka. Sjajni majevi
Kroz miris lebde uz rijeku meda i mlijeka –
Oj, snovi mog života, modri krajevi.

Jer duša moja bašta je daleka,
Visok zid je čuva, sfinga i zmajevi,
Tud šeta draga žena, duše jeka,
A njenim bićem struje sveti gajevi.

Zoveš li se Cintija, Sibila,
Kakvog si lika ne znam reći,
Znam te kao sebe i nemam za te riječi.

Kao sanak diraš moje zjene,
Ne znam što si, djevojka il' vila,
O, tajno mog vrta! O, ružo moje sjene!

Antun Gustav Matoš 

Merano

KRINOVI

U polju i u gori bijeli krinovi procvali
Po polju i gori krin kao da nešto zbori
Po gori i dolu svaki krin
Kao da gori
I kada tiho između procvalih cvjetova
Zamišljen tako
Prolaziš
Možda kao i ja pomisliš na one koji su
Prije tebe ovuda tiho
Prolazili
Između procvalih bijelih cvjetova
Pitajući se isto tako kao i ti
Šta li su ovi bijeli
Krinovi
Da li su to nečiji klikovi
Ili
Krikovi
Znaci onih koji su nekada prolazili
I u bespućima ovim
Beznadno
Gazili

U potrazi za bijelim cvijećem

Mak Dizdar 

Zagreb

SREBRNA CESTA

1

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova -

izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi... idi... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.

2

Ti znadeš i sam da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i - ako hoćeš - oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bilu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti boga što te cestom prati.

3

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi kao putnik što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć... idi... Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi, druže... Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom kud te srce vodi!


Gustav Krklec

Zagreb

ŠUME RIJEKE KOBILE MENE SU ZAROBILE

Volim samotni zvonik
kukuruz samonik
posađen vjetrom ili slučajem
svoj lik
u vodi
bijelu šolju s toplim lipovim čajem

tuga za zavičajem
ubija radost za svakim novim krajem

od zore do mraka ludujem
muče me šume rijeke planine
i zdrave kobile
o zašto zašto nisam kopile
muči me muči široki svijete
što znam čije sam dijete
i što sličim a ne pripadam
ljudima što su me rodili

Miroslav Slavko Mađer

Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) -njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu

DOBOVA

Stotinama sam puta
prošao kroz Dobovu.
To prvo mjesto kada vlakom
prelazite hrvatsko-slovensku granicu.
Taj prvi znak da nekamo
stvarno odlazite i prvi krajputaš
koji vam u povratku
kaže kako ste, zapravo, nekamo stigli.

Čistilište, ako stvarno postoji
vjerojatno sliči na Dobovu.

Djevojčica s kanticom za mlijeko.

Stogovi sijena na uredno pokošenim pašnjacima
koji mirno čekaju suton.

Nešto nestvarno se načas ukaže
tamo vani, izvan kupea
punog nikotinskog ljepila.

Carinik koji će izuven i izvaljen
na položenim sjedalima
zakratko zadrijemati do Zagreba.

Ulica u kojoj je
u Ljubljani otvoreno prvo porno-kino u
bivšoj državi u koje sam odveo dva Goranca
da nakon šest mjeseci
sivo-maslinastog vojnoga roka
vide dvostruku penetraciju
američke porno-dive iz osmadesetih
Kelly Nichols u filmu Cimerke.

Seoska groblja na pitomim padinama
na koja pada večernja, zimska sumaglica.

Jednom ću sići s vlaka
i zaspati na klupi te male
željezničke postaje u Dobovi.

Ako se ikada probudim možda me vidiš
kako tio se perona mašem
objema rukama.

Delimir Rešicki

Bregana

PRIJATELJI

Prijatelji kažite
narodima svijeta
onima koje zanima
i onima kojima je svejedno

Moja zemlja je Hrvatska
i njenu slobodu tražim

Cijena nije važna
plaćam svojom krvlju

Boris Maruna 

Vrata Jadrana