JUTRO

Ružna je ptica sletjela
na ružno stablo
jednog jutra,
suvišnog i bolnog
koje će kao i ono jučer
stajati pred vratima sobe
i ostaviti bez nade onoga
koji zapisuje ove riječi
na rastanku.

Zvonimir Golob

Zagreb

SAN

U snu te vidim u kočiji,
među oblacima.
Oba te oka prepoznaju
jedno po jedno.
Takav je san, jer snovi sanjaju
sami sebe.
Nasmijana trčiš širokim poljem,
preskačeš busen trave,
haljina ti nedostaje,
ali to ne znaš,
ponovo izgovaraš sva imena cvijeća
srebrno je i modro gdje staneš,
okrećeš lice oblacima,
iz oblaka silazi janje,
ponovo ga zoveš mojim imenom
i dok skupljaš rasute zvijezde
u svoju košaru
opet imaš usne koje se sjećaju
mojih usana.

Zvonimir Golob 

Split

STRUJANJA

Ulice raznose mirise na zvučnim pladnjevima,
parkom gologlav šeće bijeli dan.
Jezero kite šume zlatnim noževima,
a konjic zeleni kasa ožujkom zauzdan.

U vrtu djevojče boso na harfi vlasi svira,
i pršti vodoskok svjetla po dojkama i bedri.
Mladić pod pazuhom srca nosi svežanj nemira.
Po moru prostranog neba sićušna lađa jedri.

Nevino gledaju stabla u sjenke što strastveno grle
i ljube crvenim ružom stopala gologa dana.
Čopori pitomih zvijeri nekamo neznano hrle.
Svija se u pijanoj žudnji ravnica razuzdana.

I prsti pjevaju kosom...Kroz ruke se prolijeva tijelo...
Našem se visokom nebu prohtijelo njihat u oku!
Trave su naćulile uši, da čuju plavo opijelo.
Gle! knjic plameno vrišti i preskače podne u skoku.

Josip Pupačić

Solin

TUŽALJKA UZ GLAZBU

Ova je zima poput smrti.
Studen je stalna i trajna.
Nikada više svjetlost neće
taknuti zemlju.

Kadšto, tek smrznuta srž
u sjećanju procvate,
znajuć da postoji dodir
koji sve pretvara, u onaj sjaj
izvan vremena.

I govorio je tami da ne bi bila tama,
i ničemu, da ne bi bilo ništa,
i stvarima da ne budu tek mrtve,
tvarne u tvari stvar, bez daha

i dok je govorio, više nije bilo
ni tame ni ničega

svezan sa drevnom smrću koja je
samo još novo Sunce

zbog riječi u sjaju, koji izmiče
svemu što vazda gine.

Nikica Petrak 

Freiburg

NIŠTA

Ništa ne plodi zemlju
tako kao strah i pepeo
ništa ne leti
tako lako kao olovo
ništa nije tako sveto
kao ono što je uzalud

Delimir Rešicki 

Dalmatinska Zagora

 

PAD

Pao je snijeg, pala je kiša.
Pao je list, pao je plod.
Pala je noć, pao je dan.
Pao je bijelo, pao je crno.
Pao je jučer, pao je danas.
Pao je pas, pao je as.
Pao je rad, pao je zid.
Pala je palica pa i palac.
Pao je strah, pao je stih.
Pala je prošlost, palo je sada.
Palo je sve hrabro i tiho,
palo decentno i krišom.
I što sada kada više
ništa ne može pasti?
Ne preostaje
nego ispočetka rasti,
graditi pad iz temelja.

Krešimir Bagić

Makarska

NIKO LIZE

Niko lize niko kleči
niko stoji na nogah
niko se trese ko prut na vitru
niko darpi niko se karpi
niko pojekuje niko kune niko moli
niko muči
niko jedva dočeko čehuju zore
da pobigne od more
niko tuguje niko putuje
niko ne haje
niko se u se izbije niko se sakrije
niko gladi sire stine i gomile
niko išće zale guje niko kargaje svoje dneve
i hito ih na stog ko suhe greve
niko minjo košuju niko škina savije
ma svak ostavi niki bilig
nika tarna nika sarna
jer svakoga čeko studeni kantun
i čarni šijun
I ko lize dolize
do kraja
i bez koraja

Jure Franičević Pločar

Solin