PAD

Pao je snijeg, pala je kiša.
Pao je list, pao je plod.
Pala je noć, pao je dan.
Pao je bijelo, pao je crno.
Pao je jučer, pao je danas.
Pao je pas, pao je as.
Pao je rad, pao je zid.
Pala je palica pa i palac.
Pao je strah, pao je stih.
Pala je prošlost, palo je sada.
Palo je sve hrabro i tiho,
palo decentno i krišom.
I što sada kada više
ništa ne može pasti?
Ne preostaje
nego ispočetka rasti,
graditi pad iz temelja.

Krešimir Bagić

Makarska

NIKO LIZE

Niko lize niko kleči
niko stoji na nogah
niko se trese ko prut na vitru
niko darpi niko se karpi
niko pojekuje niko kune niko moli
niko muči
niko jedva dočeko čehuju zore
da pobigne od more
niko tuguje niko putuje
niko ne haje
niko se u se izbije niko se sakrije
niko gladi sire stine i gomile
niko išće zale guje niko kargaje svoje dneve
i hito ih na stog ko suhe greve
niko minjo košuju niko škina savije
ma svak ostavi niki bilig
nika tarna nika sarna
jer svakoga čeko studeni kantun
i čarni šijun
I ko lize dolize
do kraja
i bez koraja

Jure Franičević Pločar

Solin

JA SAM

Ja sam, dušo, kip od leda,
Umrlo mi srce živo;
Moje pjesme - moja čeda -
U srcu sam posakrivo.

Gazim trnje svoga puta
Niz koji me sudba rinu,
Lutajući, kako luta
Mrtva zvijezda kroz prazninu.

Al kad tvoje oko pane
Na tu zvijezdu, moje dijete,
Tada pjesma opet plane
Ko da iskre nebom lete;

A ti gledaš kako sjaje
Ispred tvoga čista vida,
A ne znadeš, dušo, šta je
Kad se srce tako kida!

Silvije Strahimir Kranjčević

Solin

U VRTU

U mraku žubor, vrelo - slušaj, dušo:
To izvor mog života romori.
Kroz šiprag, hihot, vile - miruj, dušo:
To moja sreća tebi, govori.

U grmu prvi, slavuj - čuti, dušo:
To moje srce tebi biljiše.
U ljesi prvo cvijeće - diše, dušo:
To moja duša tobom izdiše.

Tišinom struje, sjeme - dršči, dušo:
To mjesec - zanos - k nama silazi;
Kroz zvijezde čežnje, slutnje - umri, dušo
To smrt i ljubav k nama prilazi.

Antun Gustav Matoš 

Solin

 

GOVOR

Reci: volim te,
jednostavno,
kao da govoriš:
volim te.

Reci: nedostaješ mi,
nedostaješ mi,
nedostaješ mi.

Reci: ljubim te.
Zagrli me,
poljubi me,
ne govoreći ništa.

Reci samo: proljeće,
ljeto,
jesen.

Zvonimir Golob

Solin - rijeka Jadro

ŠTO VJEROVAT SE NE MOŽE

Vjerovao sam u taj jedan jedini put,
i išao sam, tiho,
da tiše nisam mogao.

Bježao sam uvijek ustranu
da lakše prođu oni što žure,
što su široki i jednooki,
i što je cijeli svijet
njihov.

Sklanjao sam se jednako
mravu i
maslačku
kao vuku i hajduku.

Zaklinjao sam se u taj
jedan jedini svijet, i kotrljao se
onako kako su me
bacili.

Ali putovanju,
ali strmini
nikad
nije bilo
kraja.
Sad se javljam otud
gdje više nikakvih puteva
nema.

Hodao sam ovim svijetom
kao po svojim vlastitim ranama.

Vjerovao sam u taj
jedan
jedini hod. Taj put. Taj pad.

Sad vjerujem što vjerovat se ne može:

jednako su krivi
vini i nevini.

Anđelko Vuletić 

Lugano

ŠKOLJKA

Dječak na žalu
u pijesku leži
i školjku sjajnu
i školjku malu
na uho stavlja
i sluša, sluša:

na šumnom
valu
davne mu
tajne
more
javlja!

I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje

muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma

šapatom
šapće
šuštavo
svira
stotinu žica
stotinu lira.

To iz širina,
to iz daljina
svjetovi zbore,
to iz dubina
struji i bruji
beskrajno more!

Stjepan Jakševac

Makarska - Malakološki muzej