JEDNOSTAVNO JE BITI NITKO

Primitivno je biti svaki dan isti
Biti zdrav i liječiti se siromašnom jednoličnošću,
Jednostavno je imati svaki dan ruke bijele i oprane,
Ustajati redovno u jutra i napuštati krevete,
Prolaziti istim ulicama i istim mislima
U isto vrijeme i istim koracima,
I jesti i piti i ljubiti istim ustima
Ili biti samo slab ili samo jak,
Biti Ti ili ne biti Nitko.

Jednostavno je biti lijep ili ružan,
Naginjati ubijanju ili hvaliti ljubav,
Biti putnik ili ne putovati
Na istom mjestu pored smrti.
Jednostavno je postati, jednostavno je nestati,
Jednostavno je sve i prije i poslije toga.

Miroslav Slavko Mađer 

Venezia

ČAROBNA FRULA

Javi se u meni riječ
I brizne kao voda živa.

O uzak mi je ovaj svijet
Za oganj sto ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvjezdano u meni zvoni.

O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.


Jure Kaštelan

Solin

BRODETO I KRAVATA

Neki dan dok sam smireno
griskao Albert kekse,
ustanovih da mi to što sam Hrvat
nabija komplekse.

Što su Hrvati dali svijetu
da mi je samo znati?
Topi se, Hrvo, u brodetu,
visi o kravati.

Ivan Slamnig

Zagreb - Kralj Tomislav

LAKRDIJAŠ

Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha.

Teško onom koga muči muha,
Teže onom koga grize buha:
Teško biću kojemu se kuha
Vječan ručak — samo posna juha.

Teško onom koji poput puha
Vonja pored dame fina njuha!
Teško i onom što na rimu "ruha"

Mora sricat "ćuha", "stuha", "gluha",
Svršivši sonet u počast potepuha,
Princa Karnevala, Petra Kerempuha.

Antun Gustav Matoš 

Zagreb- Dolac

 

ZAGRLJAJ

Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.

Vesna Parun 

Solin

ČETVRTAK

Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak,
moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge
strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja
do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak,
četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu.
Obično, dani su negdje tamo, takva im je narav;
on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo,
ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika,
hoda, čita Superviellea, gleda djecu što se igraju
u parku: on nabraja i zbraja. Kada uz mene hoda
i šuti, znam da se meni obraća, a ja mu kažem:
kada mene više ne bude, tebe će biti kao i
do sada, to smo se dogovorili.

Danijel Dragojević

Zagreb

PJESMA NAŠIH DANA

O, Ulico, kad ćeš iskesiti zube?
O, Ulico, kad ćeš polomiti spone?
O, Ulico, kad će zaječati trube
i zvona trijumfu tvom kad će da zvone
da si oborila krune i trone!

O, kad ćeš Ulico mamutskom rikom
ruknuti: danas je svega dosta!
Krvavom svojom kada ćeš šapom
udariti temelj kristalnog mosta
što vodi prijeko?

Kad ćeš pobješnjeti
o, Ulico, o Počelo, o Rijeko!?

Miroslav Krleža 

Zagreb