ULICE

Sve će ove ulice ostati za nama
kao mladi, svježi naraštaji.
Kad naša bude samo jedna jama,
prostranstvo ulica drugima će da sjaji.

Nitko neće znati, što smo im sve dali,
koraci naši ostat će izbrisani,
nitko ne će znati s kakvom su tugom pali,
ljepote žudni, dotrajali dani.

Zato ja upijam ulice, njinu svijetlu širinu,
pokrete njihove, jer one se miču i rastu,
sve izraze njine u zori i kroz večernju polutminu.
Ja silno volim ulice, što će da me prerastu.

Ja vidim ljude buduće, koji će se njima šetati,
mladost bezbrižnih očiju, zaborav nad našim grobom,
djevojke, što će se obijesno okretati.
Ja vidim nove ulice kao ravnodušnost nad sobom.

I ja se dajem ulicama, dugim redovima,
što me spajaju tužno s davno iščezlim licima.
One razvijaju zanos mojim snovima
i pritiskuju dušu beznadnim vidicima.

Frano Alfirević 

Dubrovnik

 

BLAGODATI MANJINE

O da sam katolik u Oslu,
to bi mi pomoglo u poslu,
jer svi Talijani i Francuzi
bili bi ondje moji druzi.

O da sam gdje sam bar Musliman,
bio bih svugdje znan i štiman,
jer svi bi zagrebački Turci
svojemu stajali pri ruci.

Il da sam Žid ili ortodoksan,
ja ne bih bio lako zboksan.
Al ja sam svoj i među svojim,
sam sa samim, ja se bojim.

Ivan Slamnig 

Dubrovnik - pravoslavna Crkva sv. Blagovijesti

TREBALO BI SRUŠITI ZIDOVE

trebalo bi srušiti zidove
zidove koji šute
zidove koji drže uglove palača
zidove koji se nastavljaju na temeljne zidove
zidove koji imaju uši
pune zidove
šuplje zidove
zidove laboratorija
zidove oko groblja
zidove između cvijeta i ploda
trebalo bi srušiti zidove
zemljane zidove
zidove od čerpića
armiranobetonske zidove
staklene zidove
zidove natopljene vodom
zidove s toplinskom izolacijom
važne zidove
lažne zidove
ruševne zidove
zidove maske
zidove umjetnička djela
zidove koji čuvaju poražene snove
trebalo bi srušiti zidove
ožbukane zidove
zidove kanala
zidove od benkovačkoga kamena
gipsane zidove
bočne zidove kokpita
zidove koji su duša prostora
zidove između neba i zemlje
pregradne zidove
zidove između biljaka životinja voda
glatke zidove
hrapave zidove
zidove spora
zidove mora
zidove tehničke škole
zidove koji presijecaju doline
trebalo bi srušiti zidove
vlažne zidove
suhozide
zidove koji dišu
zidove koji su nestali
zidove glasa
nevidljive zidove
zidove koji pišu romane
zidove s puškarnicama
zidove koji boga traže
zidove svjetlosti
zidove koji su nekad bili zeleni
zidove koji su se nazirali iznad uništenih gradova
žive zidove
zidove duše
zidove na kojima visi Picasso
zidove koji se šire po cijelom otoku
trebalo bi srušiti zidove
debele zidove
tanke zidove
zidove kupaonica obložene pločicama
zidove nosače lanaca
zidove šatora
bijele zidove
zidove koji se moraju sušiti
zidove iz dva dijela
izolirane zidove
hladne zidove
obrambene zidove
zidove koji nisu zidovi
trebalo bi ih srušiti
ili će oni srušiti nas

Krešimir Bagić 

Dubrovnik

 

SONET

Već na početku ne znam što ću reći,
a do kraja još dosta posla ima,
ipak na redu sada stih je treći,
a četvrtom još treba samo rima

da se u petom nađem, ako sreći
po volji bude, sedmom već je cima
bačena pa na osmi mogu preći
i već na posve sigurnim sam tlima,

jer malo dalje već je onaj rez
kao u žene, kad me volja mine
preskočit ću ga i već sam na kraju

to jest na startu zadane tercine,
ne uspijem li pit ću kuhan sljez:
prolazi pjesnik, stihovi na nj laju!

Luko Paljetak 

Sv Vlaho Dubrovnik

 

POVEDI ME U ANANTAPUR

Povedi me u Anantapur, Anantapur, Anantapur.
Kao da je važan Anantapur.
Povedi me bilo gdje, bilo gdje, bilo gdje.
Kao da je važno bilo gdje.
Povedi me kolima, pješke ili krilom,
Kao da je važno...
Naprosto, povedi me.
Ili me ne povedi.
(U Anantapur, Anantapur, Anantapur.
Bilo gdje, bilo gdje, bilo gdje).
To je Tebi isto.
Zašto da i meni ne bude?

Vesna Krmpotić

Dubrovnik

 

POSJET GALERIJI

Duh Božji lebdi nad vodama,
Krist krvlju krsti Adama,
U pozadini plovi brod.

Junona čupa centaura,
Juraj probada dinosaura,
U pozadini plovi brod.

U pozadini plovi brod
da proda robu a la mode
da kupi koji južni plod
da zaradi na čemu god
ni pomoz bog ni kome rod

nad njime sparan zelen svod.

Ivan Slamnig

Dubrovnik

ŠTO VIŠE GLEDAM, TO VIŠE VIDIM

Što više gledam, to više vidim
svijet podijeljen na dva dijela:
žene se bez treme svađaju, to im je posao
svakodnevno na placu i s mesarima.

Muškarci bi najradije mira:
pušti me stat, vrijeme je novac.

Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica
Kisele se svojim ženomuževima, traže da ih se tetoši,
žene su opet muškarci: pa to je sitnica
nećemo sada trošiti živce, smiri se.

A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,
petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika
otpuhujući i smijući se bez razloga.
Još ćemo se povaliti na sred ceste.

Ivan Slamnig 

Split - Peristil