SONET

Već na početku ne znam što ću reći,
a do kraja još dosta posla ima,
ipak na redu sada stih je treći,
a četvrtom još treba samo rima

da se u petom nađem, ako sreći
po volji bude, sedmom već je cima
bačena pa na osmi mogu preći
i već na posve sigurnim sam tlima,

jer malo dalje već je onaj rez
kao u žene, kad me volja mine
preskočit ću ga i već sam na kraju

to jest na startu zadane tercine,
ne uspijem li pit ću kuhan sljez:
prolazi pjesnik, stihovi na nj laju!

Luko Paljetak 

Sv Vlaho Dubrovnik

 

POVEDI ME U ANANTAPUR

Povedi me u Anantapur, Anantapur, Anantapur.
Kao da je važan Anantapur.
Povedi me bilo gdje, bilo gdje, bilo gdje.
Kao da je važno bilo gdje.
Povedi me kolima, pješke ili krilom,
Kao da je važno...
Naprosto, povedi me.
Ili me ne povedi.
(U Anantapur, Anantapur, Anantapur.
Bilo gdje, bilo gdje, bilo gdje).
To je Tebi isto.
Zašto da i meni ne bude?

Vesna Krmpotić

Dubrovnik

 

POSJET GALERIJI

Duh Božji lebdi nad vodama,
Krist krvlju krsti Adama,
U pozadini plovi brod.

Junona čupa centaura,
Juraj probada dinosaura,
U pozadini plovi brod.

U pozadini plovi brod
da proda robu a la mode
da kupi koji južni plod
da zaradi na čemu god
ni pomoz bog ni kome rod

nad njime sparan zelen svod.

Ivan Slamnig

Dubrovnik

ŠTO VIŠE GLEDAM, TO VIŠE VIDIM

Što više gledam, to više vidim
svijet podijeljen na dva dijela:
žene se bez treme svađaju, to im je posao
svakodnevno na placu i s mesarima.

Muškarci bi najradije mira:
pušti me stat, vrijeme je novac.

Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica
Kisele se svojim ženomuževima, traže da ih se tetoši,
žene su opet muškarci: pa to je sitnica
nećemo sada trošiti živce, smiri se.

A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,
petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika
otpuhujući i smijući se bez razloga.
Još ćemo se povaliti na sred ceste.

Ivan Slamnig 

Split - Peristil

UŽASNI SE

Užasni se nad ovim večeras, ljubljena;
za nama ljudi govore potiho
jedan drugome naša imena,
ljubičaste fluorescentne lampe
osvjetljuju mjesta naših sastanaka
a riječi koje smo si šaptali
razglasuju preko radija

Ivan Slamnig 

Split

 

BIJAH JEDNOM JEDAN LUĐAK

Bijah jednom jedan luđak,
na dnu ulice mi kuća.
Imao sam mali dućan.
Prodavao sam žute knjige
ružičastim djevojkama.
Ali jednog modrog dana
nesta mojega dućana,
izgori mi, rastopi se.
Mislim, pitam druge ljude
mora tako li da bude?
Drugi ljudi pametni su,
ne brinu se za te stvari.

Ivan Slamnig 

Split

 

STARI PRIJATELJ

Imam starog prijatelja.
Za nekoliko stvari služe stari prijatelji.
Prvo, po njima vidimo da starimo.
A onda, razabiremo, da smo drugačiji.
Dobar stari prijatelj je uvijek pomalo sporedan.
Tolerirat će te
Ne trebaš biti oprezan s njime.
Stari prijatelju, o stari prijatelju,
jezik ti je odlakavio: mjesto da kažeš
da govorim gluposti, ti se samo pristojno
smješkaš.

Ivan Slamnig 

Split