DRUGI VIDIKOVAC

Ta druga realnost, ma što god to bilo,
Vrijeme je gdje sad su otac moj i mati,
Mjesto je gdje teku neki drugi sati,
Gdje je kamen teži, gdje je lakše krilo.

Ta druga realnost možda je pak prva,
Ona što se ne zna i samo je sjetna
Zamjena za sreću, al' i zagonetna,
S korizmenim križem, kraj Božićnog
                                                      drva.

Tko zna što sve u njoj potire se, slaže
Kad nam prođu zime i nebeske straže
Propuste nas ući na osobit način

Do njezinih dvora, do mora i polja...
Jest, možda je ipak od svih ponajbolja
Ta druga realnost, ma što god to znači.


Jakša Fiamengo

Split - Marjan

  

ZEMLJOVID NOĆI 9

Otvaram prozor
i sjenu svoje noći
strpljivo i kako treba
miru svome nosim i privodim
uzdam se u te gotov da oprostim
moru što je more, pjesmi što je pjesma
i svemu što u svome stanju a u tvoje ime
drži se i bezrazložno u sljepilu svome
                                                  prebiva
gledam te: u svakom si milimetru mog
                                            vidnog polja
u svakom si lijeku do mog konačnog
                                             ozdravljenja
posve sama za sve titraje koji ti još nadolaze
otvaram prozor i vani je noć ravna samo
                                                           noći
i opet otvaram prozor i vani je opet noć
i sve su same noći oko mene postrojene
čekaju moj znak a premalo svjetla
e da bih još uvijek smio povjerovati
kako u svemu tomu već poznatom
počiva i šuti jedna te ista
jedna i neponovljiva
moja vlastita noć

Jakša Fiamengo

Split


  

KOLO BOLA

Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola
Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega
Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do suđenog dana
Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola

Kolo do kola od bola do bola…

Mak Dizdar

Slatina- Čiovo


  

SRETNA NOVA GODINA

Svako jutro, svako slovo,
Nova staza, put u novo,
Jer u srcu ima mjesta
Za još bezbroj takvih cesta.
A kad stigneš tu gdje piše
"Nema dalje, nema više"
Moraš samo znati riječi
Pa u drugu stazu prijeći.

Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na jelki natpis sja -
Sretna nova godina !

Ima takva staza jedna
Sa pedeset i dva tjedna,
Sedam puta množiš dane,
Sve na takvu stazu stane.
Staza ima jednu jesen
I proljeće jedno ima,
I još ima jedno ljeto
I na kraju staze zima.

Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova, sretna nova !
Gle, na snijegu natpis sja -
Sretna nova godina !

Sretna nova godina !


Arsen Dedić 

Split

JUTARNJI ANĐEO

Od nekog vremena osjećam osobitu

naklonost prema anđelima

nalazim ih u svim vrstama treperenja

u podrhtavanju jutarnjeg autobusa

u šalici kave u nazdravljanju dobrog jutra

zalijepljene za revere mornarske dolame

obješene o kazaljke sata nad Pjacom

prisluškuju sve moje pa i one najniže riječi

dotiču me na način koji me čini nesigurnijim

na svom neuvjerljivom jeziku

ne znam što bih im rekao

dok mi se uvlače u sve žurnije korake

listaju moje novine upućuju uredsko računalo

raspoređeni u finom ustroju na vrhu olovke

nespremne da mi odzdrave kako priliči

učim ih iznova kako počinje dan

za koji više nisam siguran gdje i od čega nastaje

za čiju lakoću nisam siguran krije li navještenje

tajim ih da mi ne oduzmu svojstvo svjetlosti

one iz koje ih jasno mogu gledati

naslućujući ih

do vidljivosti koja ne prilazi

do prisnosti i onoga što od nje ostane

Jakša Fiamengo

Split - Pjaca

MELKIOR KAD BIJAH

Melkior kad bijah nosio sam smirnu
Do kamene bunje što se svjetlom prože;
Heroda ne slušah, jer što silnik može
- Pratio sam zvijezdu jašuć' kroz Kostirnu.

Jastožera, mreže, vrše, parangali
Ostaše ko spomen na zimsku Komižu
Sa mnom vol i tovar još ušima strižu;
Tražio sam Boga: Gdje je Isus mali?

Vidio sam samo osvjetljene bore,
Vidio sam samo namreškano more,
Svetoga Mikulu i Svetoga Jurja,

Sve što radost nosi i sve što nas žulja...
Tražio sam Dijete, ne nađoh mu dvore
Doli u svom srcu što ga milost ljulja.

(I Baltatzar isto, Gašpar i sva rulja
             što se tu zateče)


Jakša Fiamengo

Split, Đardin

  

ZADNJA ZIMA

Stiže ona zima a ja ne znam način
Kako joj se oprijet otokom okovan;
Otokom sa kojim stalno se ortačim,
Na kojem sam bio školjka, gmaz i ovan;

Na kojem sam bio ljeto od svih ljeta,
Lav mletački, rogač, medvjed Dalmatinčev;
Galijot i pjesnik, martir i profeta,
Marulova sjena i prikaz Lovrinčev;

Na kojem ću skončat, usidren u postu
Prosinačke bure sa vjerom u Krista
Da ustupim mjesto uglednijem gostu;

Na kojem je račun svega što me ima
I na čiju zemlju tijelo već mi prista
Jerbo sve me boli, jerbo stiže zima.

Jakša Fiamengo

Split