RUŽA VJETROVA

O ružo vjetrova, treptava pri svakom dahu, kad
bih mogao naučiti tvoju osjetljivost i tvoju tihu
mudrost, tvoj svaršen mir i dostojanstvenu strpljivost!
Kad bih mogao osjetiti sve vjetrove koji pušu
nepredvidivo, odasvud, iz svih zakutaka svijeta,
osjetiti ih, označiti i ostati miran.
Kad bih poslije jednog vjetra mogao spokojno
očekivati drugi, treći, bilo koji, bez brige s koje
će strane doći, sve ih primiti i propustiti, da dođu
i odu u nepovrat.
A ja da ostanem čist, nepomaknut, ni tamo ni
ovamo, da nijedan od njih ne može reći da sam mu
naklonjen više nego nekom drugom.
Kad bih mogao, ružo vjetrova, imati tvoj blaženi
mir i tvoju gorku ravnodušnost!

Nikola Milićević

Prugovo - Dalmatinska Zagora

STABLO

Stablo pada sa svojom sjenom,
ali sjena mog stabla
stoji još uvijek
tamo gdje je ono stajalo
prije nego što je bilo oboreno
i hlad pod njegovom krošnjom
samo je sjena hlada
u kome stojim

i u kome se smrzavam.



Zvonimir Golob 

Sustipan Split  

NEKO STABLO NEGDJE

Svatko je od nas negdje ostavio neko stablo
zelenije od svih, drugačije od svih drugih,
stablo u koje smo urezali znak ili slovo,
koje nas je nekad majčinski zagrlilo
i koje nas i sada drži svojim granama.
Drži nas i možda čeka da mu se vratimo.
Tamo su njegove žile u zemlji
i visoka krošnja u suncu,
jer valjda i ono zna da bez korijena
ne može doseći nebo.
Tako traje, uspravljeno,
postojano -  u svojoj mirnoći,
posve blago i puno tiha strpljenja,
i čeka nas, predano.
Bože, samo da ga ne pohara vjetrina
prije nego mu se vratimo!

Nikola Milićević

Mirlović Zagora
  

CVJETNA

Cvijet što ti zagovara ljepotu

najbliže je mjesto sa kojeg te gledam

darujući ga iznimnosti ovog dana

od mojih je svojstava od tvojih vrlina

u ostalim se vještinama nešto lošije snalazim

ja i  nisam uvijek razumio koliko s njim umijem

gubio sam visinu prekomjerno se oduzimao

a ni riječi mi nisu htjele odati što hoće

mirisale su na neki svoj nama nepoznat način

uzalud sam se dosuđivao nevažnome

dosad je to nekako i moglo ići

bilo je kao pritisak dugmeta na zidu

s bezbroj kombinacija nepredvidljivih ishoda

sad sam već izuzet od svih tvojih nauma

opet sam na tebi nevidljiv način izgovoren

u barci sam kojoj su pokradena

sva svojstva plovidbe

Jakša Fiamengo

Split

AKO

Ako si ogrnut nemirom
Ako su ti suze blatnjave
Ako ti je nebo zgužvano i sivo
Uroni u Boga
I vidjet ćeš novo lice svoga života

Ako u srcu nosiš drače
Ako si u kavezu samoće
Ako tražiš ključ smisla i sreće
Uroni u Boga
I vidjet ćeš novo lice svoga života

Ivan Talaja 

Sv Mihovil Trilj

NI LAKO REĆ

Kad umre čovik izračunaje se koliko je živi
i tako niko osamdeset niko sedandeset i sedan
niko pedeset i tri ko veće ko manje
jerbo se računa oni dan kad mu je sarce fermalo
i kad je čejadin izdaho
Ma niki umru puno pri
niki umiru na dile
I tako nikomu umre dil duše nikomu dil tila
nikomu tradidu oči nikomu zubi nikomu zuč
nikomu dojde na manje parst
nikomu izbjehne duša sasvin ma isti još duhopero
i računa se da je živ i niko ne govori pokoj mu duši
sve dok mu sarce ne ostine
i od njega ne ostanu samo hostine
I zato ni  lako reć koliko je ko živi
di je sve umiro i di se slomi
i kad se i di se sam od sebe odroni

Jure Franičević Pločar

Unešić

NULA

Na crnoj ploči nula
nacrtana kredom.

Bijela crta, gotovo okrugla
odvaja malu crnu prazninu
od guste boje ničega.

Tako razumijemo
odakle stižemo
i gdje je prostor
koji smatramo svojim.

Zvonimir Golob

Krka - Visovac