VELIKA SRIJEDA

Nitko ne želi da vidi Tvoj pad
a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno te još samo prate
suci i krvnici. 

Rajmund Kupareo 

Split - Dioklecijanova palača - Peristil

  

VELIKI UTORAK

Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.

Rajmund Kupareo 

Solin

VELIKI PONEDJELJAK

Ti si gopodar blagajne.
Juda se prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe. 

Rajmund Kupareo 

Solin - Salona

CVJETNICA

Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca.

Rajmund Kupareo 

Trilj - uz put

PROLJETNA LIVADA

Trava, trava, trava...

Polako,
jedva primjetno,
nježno se njiše
proljetna
trava.

Pomalo sjetno,
dok i zemlja pod njom
proljetno diše,
dok leptir se s krilima modrim
poigrava,
- šapuće vjetru:
- Stišaj se malo,
još mi se drijemlje,
još mi se spava.

Vera Zemunić

Solin - Salona

PROLJETNA KIŠA

Proljetna kiša nije ko druge.
Proljetna kiša rastapa tuge.
Velike, svijetle, neshvatljive umu
Radosti ima u njenome šumu.

Kada rominja i šušti po lišću
Zaljubljenici - kako se stišću!
Smiju se oči, srca se mlade.
Proljetna kiša zalijeva nade.

Dobriša Cesarić

Solin

BALADA O LAZARU

Onomu koji se digne iz groba
Dugo je hljeb u ustima gorak.
On tiho hoda između ljudi,
I nesiguran sad mu je korak.

Nerado njega sretaju ljudi.
A koji ga-ruke mu stiščući-bodre
Potajno traže na njegovu licu
Pečate smrti sablasno modre.

Skidoše s njega mrtvačko platno.
Ali ne i s lica blijedoga sjenu.
Bezdanu tugu on u sebi nosi
I svoju smrt nedovršenu.

Dobriša Cesarić 

Solin - Salona - Manastirine