USPAVANKA

Malo kamena i puno snova,

Bez kruha možda, bez ljubavi

nikada

Naslijedio sam crnu plovidbu

nebesa

Sablju gusara, hajdučiju i šiju

Koju zasjeda ne savija

Ove noge zelenim sagom sna

Ove ruke nevične za tjelesna

milovanja

Piratski greben iz zvjezdana dna

Pozna prkosna zapljuskivanja

Zaplovi među ribe, među koralje

Perajo mojih tmina

Neka nas struje i zvučne strelice

nose

U svjetlosne zdence dubina

Neka poplave vode iz svih izvora

Iz svih vrutaka i vrela

Neka provale neka šiknu i neka

prskaju

Jednakosti plavetnila

Zipko ovih njihanja

Pod vodom i nad razinom isti je

zakon jačega

Isto talasanje kolijevke i snivanja

Koliko sunaca i sva su unutarnja

I svako sunce sliku srca ima

U mrtvom moru sve je mrtvo

I sve je prozirna tišina

A san je sidro koje veže

Uz zemlju kamena i miris

ružmarina.

 Jure Kaštelan

Stobreč

DOHVATI MI TATA MJESEC

Dohvati mi, tata, Mjesec
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da ga rukom taknem ja.

Mjesec mora gore sjati
Ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti
Put zvijezdama svijetliti

Da zvjezdice kući znaju
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati

Da zec vidi večerati
Da jež vidi putovati
Da miš vidi trčkarati
Da bi ptice mogle spati

I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa da snivaš i ti.

Grigor Vitez

Mjesec iznad Mosora

KONOBA

U polumraku tamnih vjekova
ustrajno okrenuta svojoj noći
bila si posljednji križ umornih kostiju
duboki uzdah gluha kamena.
Bila si šutnja zaobručena u mrkim bačvama
slap svjetlosti u zjenicama mladih vina.
Okađena pupovima maslina, gorkom suhoćom lovora
bila si mukla kletva
tajna i početak snova
suho nebo i utroba svih nesreća.
Nosimo te preko gatova i željezničkih stanica
tamnu u nama kao zabrinitu mater.
I tko može u sumornom čelu čovjeka
otkriti konobu djetinjstva?

Jure Franičević Pločar

Split Konoba Tinel

MORE TARMA ŠKOJE

More nasrće na škoje
i grize ih i muči
a škoji mučidu more.
Na zadnju će more istarmat škoje
a škoje more
i ostat će samo
svitlost
inkantana
sama
i slana...

Jure Franičević - Pločar

Vodice

NEPREKIDNO SE NEŠTO ZBIVA

Neprekidno se nešto zbiva
protječu vode
i otječu dani
nove su pjesme u modi
i novi hitovi
također i odjeća
a uvijek ista je koža
i isto sunce sja
i ruže još uvijek cvatu
i tako trajemo
i tako se kunemo
i tako pjevamo
a mode se stalno mijenjaju
od rublja do oružja
i nitko pouzdano ne zna
da li će producenti
lansirati modu
da se sa tijela
skida i kožu
i da li će utroba
ostati gdje se nalazi
ili će zahtijevati
da vani izlazi
Neprekidno se nešto zbiva
i tu je uvijek neki novi hit
i modni krik
i krik....

Jure Franičević Pločar

Split

AKO SAM VAL

Ako sam val u ovom moru

Što se nikad ne umara

Zar sam živio zaludu

Kada i oblak oluju stvara?

Delija nisam, stid me, samac

I sjeta moje korake prati

Sve imaš zemljo i vrtove i

gradove,

A ovu nježnost ko će ti

još dati?

Jure Kaštelan 

Podstrana

KAD SE ŠKOJ ODRONI

Kad se škoj od kraja odroni
bila je sve samo vrila pina
i bila jarina
na nebesima i na dnima
Bi je jedan hip kad se sve zatreslo
kad je sve išlo uopere i remurće
ma to je bilo pri bilo kojega boga
i imena i simena
Kad se škoj moj odroni od kraja
još ni bilo ni pakla ni raja
ni zmajih ni verug ni tamnic
ni maslin ni grebih
bili su samo bili vitri bila pina
i bila jarina...

Jure Franičević Pločar

Šibenik - Tvrđava Sv Nikole