ARKA

Započinje zvučanje:
zvučanje niotkuda,
iz prašine.
Započinje dobar dan: dan iz sna.  
Nad blatom i nad zemljom, jer je
ostala bez glasa,
traje svjetlost koja je
i čovjekova i nije.
U starim dramama,
sred požara i na dnu ponora,
usred pomora, iza svih kraljeva,
ide luda i pjeva, ali pjeva.
Pred očima mu iskri i zvuči mu,
niotkuda.  
Za njim se vuče paun,
kljuca neke blatne sjemenke,
i odjednom, s krikom, širi svoj rep.
Za kratki tren silazi naga Nike
šumeći krilima,
nitko ne zna što je tu spašeno:
svi umru, svjetlost je dalje ustrajna,
iskri i zvuči još jače, vedra zauvijek.

Nikica Petrak 

Kaštela - Biblijski vrt Stomorija- Noina arka autor Vasko Lipovac
 

STARA DJEVOJKA MARTA

Ona je čekala dane,
Dane, dane i dane.
          Zašto joj nisi svanuo
          Sunčani, lijepi dane?

Ona je čekala mjesece
Mjesece, mjesece, mjesece.
          Zašto je nisi poljubio
          Zeleni, srebrni mjeseče?

Ona je čekala godine,
Godine, godine, godine.
          Smiluj se, Majko Žalosti,
          Smiluj se, njoj, Gospodine!

Ona već čeka stoljeća,
Stoljeća, stoljeća, stoljeća.
          Više i ne čeka jaglace.
          Žute zvončiće proljeća.

Nikola Polić

Solin

VOLIM ŠKOLU

Volim školu kad cure trče bose,
Volim školu kada joj prkose.

Volim školu kad je odmor velik,
Kad od nogu u zidu tutnji čelik.

Volim školu kad smijehom odzvanja,
Volim kad se u klupama sanja.

Volim kada profe piju kavu,
Kad u rasol ne stavljaju mi glavu.

Volim školu kao dalekozor
Zbog pogleda što puca kroz prozor.

Volim školu više od svakog stana
Najviše volim je izvana.

Zvonimir Balog

Split

PUSTOLOVKA

Bila je bez domovine, bezimena i lijepa.
Prošlost je stvorila mirnoću tužnog stava.
I bijah opet dijete što pred nepoznatim tepa;
tajanstvene sudbine skrivaše hladna glava.

Bila je tiha, ko od mramora izvajana,
al kroz uzduh osjećah da ona vječnost dava
i lutah svima morima po oku njenog dana.
i šumama gustim, lijepim od zaborava.

Osjetih život u kretu jednog prama
te kose, koju milovahu mnoga čudna sunca,
i primih je u sebe, jer bješe tako sama
sa srcem koje za se u strašnoj noći bunca.

Bila je tiha, iako mnogo riječi
kroz govor zvonak u strepnji se naziralo;
svim putovima njenim ja nisam mogao prijeći;
pod prozorom je more o grebene udaralo.

Bila je čudna od života proživljenih,
s očima punim sna, što uvijek novo žude;
imala je pogleda gorkih i prestravljenih,
i osmjehe blage, što se svemu čude.

Stotine strasti u tajanstvenome nizu,
ljepotica mrtvih i nepoznatih žena,
oživljavahu u kretnji, i ona bješe blizu,
a ipak je u svom snu bila odvojena.

I samo tren se dala u prvom glasu,
u suzama joj pogled zasjao kroz tminu;
i sve mladosti što mru vidjeh u njenom stasu,
i raskošne brodove što tonu u pomrčinu.

Frano Alfirević

Zadar

SUNCE JE ZLATNIK

Za koji može kupiti radost
Patnik,
Za koji može dobiti nadu
Ratnik.
Sunce je moneta
Za koju se može kupiti
Život stabla i život cvijeta.
Mlado lišće može dobiti stari panj,
Dan i ljeto može se kupiti za nj.

Sunce je takva valuta
Da njime možemo kupovati
Bezbroj puta.
Kupimo li za nj cvjetnu livadu
Ili borovu uz more šumu,
Uvijek imamo istu sumu.
I ja kad sam bio bosonogi dječarac,
Sunce sam imao za džeparac.

A danas, kad imam cipele i hižicu,
Stavio sam sunce na štednu
Knjižicu.

Zvonimir Balog 

Zadar - Pozdrav Suncu

STAMBENE KRIZE

Stambene krize
U riba ne vladaju.

Vikendice im s
Neba padaju.

Zvonimir Balog

Marina kraj Trogira - Ribogojilište

SAMOTNA LIPA KRVI

Ti koga čekam na ovom ročištu u magli,
pod krošnjom svojih vena šćućurena,
zar Ti nisi došao prije mene
i prvi u sjenu stao?

I zar nisam ja, leđima ti okrenuta,
a otvorena svim stranama svijeta,
čekala Te i čekala,
Tebe koji si već bio tu -
pod lipom moje krvi, na sastanku
što se samo jednom uriče.

I toliko jako sam Te čekala
da je od toga drhtalo moćno deblo i kruna od orlova
te u tom šumu nisam čula zov
da se okrenem.

Obnevidjela od čekanja,
nisam li se grlila sa sjenama,
nisam li se grlila sa Tobom, ne prepoznavši Te
Tebe, koga radi dođoh prvi i posljednji put
pod samotnom lipom krvi.

Vesna Krmpotić

Solin