STAMBENE KRIZE

Stambene krize
U riba ne vladaju.

Vikendice im s
Neba padaju.

Zvonimir Balog

Marina kraj Trogira - Ribogojilište

SAMOTNA LIPA KRVI

Ti koga čekam na ovom ročištu u magli,
pod krošnjom svojih vena šćućurena,
zar Ti nisi došao prije mene
i prvi u sjenu stao?

I zar nisam ja, leđima ti okrenuta,
a otvorena svim stranama svijeta,
čekala Te i čekala,
Tebe koji si već bio tu -
pod lipom moje krvi, na sastanku
što se samo jednom uriče.

I toliko jako sam Te čekala
da je od toga drhtalo moćno deblo i kruna od orlova
te u tom šumu nisam čula zov
da se okrenem.

Obnevidjela od čekanja,
nisam li se grlila sa sjenama,
nisam li se grlila sa Tobom, ne prepoznavši Te
Tebe, koga radi dođoh prvi i posljednji put
pod samotnom lipom krvi.

Vesna Krmpotić

Solin

MENAŽERIJA

Vuk, hijena, lisica i slon,
A u oku kraljevskoga lava
Tinja pravog veličanstva slava:
Pala veličina - to je on,

Rob i martir ko Napoleon!
Pored lava tigar grozno spava,
Nosoroga boli zub i glava,
Dočim panter skače - strašan clown!

Očajne i tužne ove zvijeri sve su,
Urlaju od glada da se kosti tresu,
Samo huncut majmun, cinik kao prase,

Ne znajući, lupež, što je tuđa tuga,
 Bolima se tuđim bezbožnički ruga,
Praveći ko đavol paklene grimase.

Antun Gustav Matoš
 

Zagreb - ZOO Maksimir

JUTRO U ZAGREBU

Jutros je Ilica tako čista
jutros se Vlaška čudesno blista
jutros na Trgu dva-tri lista
a sinoć ih je bilo trista.

Jutros se tramvaji ludo žure
kao da im kotače vjetri jure
i autobus stari sav u znoju
zadihan grabi k Mirogoju.


Jutros je Maksimir živahan sav
i katedrala stoji posve prav,
a kraj kolodvora kralj Tomislav
zaogrnuo ogrtač plav...

Ante Mate Ivandić

Zagreb - Kralj Tomislav

MLADOJ HRVATSKOJ

Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju viču mnozi. 

Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
I budi u nama ono gdje su bozi. 

U vijeku, kada "misli" svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša. 

Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!

Antun Gustav Matoš 

Rogoznica

***

Hrvatska moja pod nebom plavim
Rane su tvoje još tako svježe
Ljubim te srcem molitvom slavim
Ljubav nas zemljo zauvijek veže

Grlim te zemljo i sve one ljude
Koji su za te živote dali
Prokleto neka svakome bude
Svima što mržnjom na te su stali
I svaku stopu Bog nek ti čuva
Jer u tebi majka i otac snuju
Miluj ih morem pozlati žitom
I oni nek ove molitve čuju

Dajem ti srce i život ću dati
Samo da nitko te više ne rani
Na tvoja vrata tvoj sin će stati
Da te ko preci od svega brani

Željko Krznarić 

Rogoznica

PTIĆI

Kad im u gaju sviju
vijence zvučnih gnijezda,
u njima golići sniju
o malom putu - do zvijezda.

Pa makar kiša lila,
i može snijeg pršati,
kad im porastu krila,
ptići će odlepršati.

Za zvijezdom? Kamo se kreće
njihov čeznutljiv let?
Tek rođeno krilo im ulijeće
u nepoznati svijet.

Tin Ujević

Solin