četvrtak, 5. svibnja 2016.

POVRATAK

Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu

U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe

Antun Branko Šimić
Makarska

NJEZIN SAN

Ona je htjela u noć tihu, snenu,
Sa šljunka, što sav blista od bjeline,
Da odrežem dvije plahte mjesečine
Pa da ih stavim na postelju njenu.

I ona htjede, od sunčane trave,
Sa koje sjaj se nije nikad sruno,
Da pravim jastuk mekši nego runo;
Pa da ga metnem ispod njene glave.

Sad spava. Sanja. - A ja dugo stojim
Uza nju. Bdijem. Znam, čega se bojim.

Oda sna toga kad se ona prene,
Prepoznat nikog neće. - Pa ni mene.

Vladimir Nazor
Makarska - pogled na Brač

utorak, 3. svibnja 2016.

BUDUĆI PJESNIK

Miruju krošnje pinija, vjetar
Ne šumori, a sunce se naginje
K zapadu. U parku, na stazama, djeca
U igri viču. Ima li med njima, možda,
Budući koji pjesnik? Jednog će predvečerja
Doći za kameni stol, i pisati pjesme.
Kao ja sada.

Dragutin Tadijanović
Makarska


ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

NEBO

Nebo je modro platno
Na kojem nevidljiva ruka
Bez prestanka nove oblike slika:

Pogledaj, u dnu neba slatko pase
Stado ovaca u bijelom runima.
Gdje im je pastir?

Rumeno cvijeće cvate
U mirisu
Do neba.

U nebeskim pašnjacima
Moja draga baka
Čuva goveda.

Dragutin Tadijanović
Makarska

nedjelja, 1. svibnja 2016.

MJESTO U ŽIVOTU

Kakvo je to mjesto i gdje to boravimo u životu?
Naravno, to je mjesto neuvjerljive sigurnosti, ali upravo
stoga tu odlučujemo i s neke uzvisine gledamo zapuštena groblja
mladost koja miješa strah i mržnju, osvetu i neprirodnost
naš je
stolac i stol pretrpan papirima
tu je i nekoliko različitih olovaka
koje sve slabije pišu
ne mogu izdržati pjesmu
do kraja
Nekako smo se našli u poslu
a poslodavac
sve više očekuje od nas i naše slabe opreme
No, kad nas nema, odmah poslije popodnevne utihe
ovdje su neki potpuno drugi ljudi
sjede sigurni i mrki na našim mjestima
troše silne kave i skupa pića
odlučuju o nekim važnim stvarima
razbacuju papire
kao da nas nema na svijetu
kao da nas nikada nije ni bilo
i zaista
ako bolje pogledamo
ta gdje smo mi u to vrijeme
u pretprapnom restoranu u dežmanovoj

Branimir Bošnjak
Makarska

subota, 30. travnja 2016.

VZDIHANJE K ODKUPITELJU NA KRIŽU RASPETOMU

A sad još već plači, tužno srce moje,
ne otari oči za spasenje tvoje,
plači se pred Onim, ki se da raspeti,
ki je Bog nada vsim, Božji sin propeti.

Radi grihov svita On htiše trpeti,
do mala diteta za večnih muk oteti.
Moreš reć slobodno s kraljem pokornikom,
srdačnim pokorno ki je plakal okom:

Ki će meni dati mojoj glavi vode,
da morem plakati dan, noć grihe grde,
s kim sam zbantoval Boga vsemogoga,
ki me je mentoval ognja vekvečnoga.

Bože vitezovov, ki na drvu visiš,
nebeskih šeregov koji vernost tišiš,
kadi ti je kripost i Božanstvo Tvoje,
angelov mogućnost, koji Te nastoje?

Vsu si hotil zmožnost na stran odpustiti,
slavnu božju jakost krotkoćom zminiti,
v mali kip čovika jesi se oblikal,
da b'Ti znoj kot rika iz tila protikal.

O Jehova, željni vrutak ljubeznosti,
Ti Eloim zmožni, pun milosrdnosti,
Stvoritelju svega, židovski kralj velik,
alfa i omega, vsim dobrim pomoćnik!

Što Ti hasni s črvom pred pravdu hoditi,
čineći se lavom zvrh nas oružiti?
Kak se suha pliva prema vitru maje,
tak Tebi protiva naše delo staje.

Tak su Ti takmena naša zasluženja
kako mravunčena po stenah lazenja,
i ako prem grihi gredu z nas tuliki
kako listje z vrhi i kot z mora piski,

još vse to nadhaja Tvoje milosrdje,
koje nima kraja, v kom je vsih ufanje,
nit slaže srditost milosrdjem velim,
veća j'ada dičnost, da se skažeš milim.

Ne na delo naše ni dobro činjenje,
neg se zmisli, Bože, na Tvoje smiljenje,
da krv Tvoga Sinka za niš ne odajde,
koju cič človika do kaplice dade.

Petar Zrinski, hrvatski ban i pjesnik
Makarska - Crkva Sv Marka

četvrtak, 28. travnja 2016.

SLOBODA

Jedan se tata
vratio iz rata.

Poljubac
i male ruke oko vrata.

- Što si mi donio, tata?

- Nešto vrijednije od zlata,
sine.
Slobodu domovine.

Vera Zemunić
Split - Spomenik 4. gardijskoj brigadi