MJESTO U ŽIVOTU

Kakvo je to mjesto i gdje to boravimo u životu?

Naravno, to je mjesto neuvjerljive sigurnosti, ali upravo

stoga tu odlučujemo i s neke uzvisine gledamo zapuštena groblja

mladost koja miješa strah i mržnju, osvetu i neprirodnost

naš je

stolac i stol pretrpan papirima

tu je i nekoliko različitih olovaka

koje sve slabije pišu

ne mogu izdržati pjesmu

do kraja

Nekako smo se našli u poslu

a poslodavac

sve više očekuje od nas i naše slabe opreme

No, kad nas nema, odmah poslije popodnevne utihe

ovdje su neki potpuno drugi ljudi

sjede sigurni i mrki na našim mjestima

troše silne kave i skupa pića

odlučuju o nekim važnim stvarima

razbacuju papire

kao da nas nema na svijetu

kao da nas nikada nije ni bilo

i zaista

ako bolje pogledamo

ta gdje smo mi u to vrijeme

u pretprapnom restoranu u dežmanovoj

Branimir Bošnjak

Makarska

VZDIHANJE K ODKUPITELJU NA KRIŽU RASPETOMU

A sad još već plači, tužno srce moje,
ne otari oči za spasenje tvoje,
plači se pred Onim, ki se da raspeti,
ki je Bog nada vsim, Božji sin propeti.

Radi grihov svita On htiše trpeti,
do mala diteta za večnih muk oteti.
Moreš reć slobodno s kraljem pokornikom,
srdačnim pokorno ki je plakal okom:

Ki će meni dati mojoj glavi vode,
da morem plakati dan, noć grihe grde,
s kim sam zbantoval Boga vsemogoga,
ki me je mentoval ognja vekvečnoga.

Bože vitezovov, ki na drvu visiš,
nebeskih šeregov koji vernost tišiš,
kadi ti je kripost i Božanstvo Tvoje,
angelov mogućnost, koji Te nastoje?

Vsu si hotil zmožnost na stran odpustiti,
slavnu božju jakost krotkoćom zminiti,
v mali kip čovika jesi se oblikal,
da b'Ti znoj kot rika iz tila protikal.

O Jehova, željni vrutak ljubeznosti,
Ti Eloim zmožni, pun milosrdnosti,
Stvoritelju svega, židovski kralj velik,
alfa i omega, vsim dobrim pomoćnik!

Što Ti hasni s črvom pred pravdu hoditi,
čineći se lavom zvrh nas oružiti?
Kak se suha pliva prema vitru maje,
tak Tebi protiva naše delo staje.

Tak su Ti takmena naša zasluženja
kako mravunčena po stenah lazenja,
i ako prem grihi gredu z nas tuliki
kako listje z vrhi i kot z mora piski,

još vse to nadhaja Tvoje milosrdje,
koje nima kraja, v kom je vsih ufanje,
nit slaže srditost milosrdjem velim,
veća j'ada dičnost, da se skažeš milim.

Ne na delo naše ni dobro činjenje,
neg se zmisli, Bože, na Tvoje smiljenje,
da krv Tvoga Sinka za niš ne odajde,
koju cič človika do kaplice dade.

Petar Zrinski, hrvatski ban i pjesnik

Makarska - Crkva Sv Marka

SLOBODA

Jedan se tata
vratio iz rata.

Poljubac
i male ruke oko vrata.

- Što si mi donio, tata?

- Nešto vrijednije od zlata,
sine.
Slobodu domovine.

Vera Zemunić

Split - Spomenik 4. gardijskoj brigadi

OPROŠTAJ

Ovdi usrid luke naša mlada plavca
Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova.
I hoteća pojti putom svojeg plova
Gre prez kog vojvode al zakonodavca.

Budi da smo virni krivovirna pravca,
Ništar manje čtimo (koko i zemlja ova)
- Ki va versih libar množ harvatcki skova -
Marulića Marka, splitskog začinjavca.

U lipom jaziku, gdi "č a" slaje zvoni,
Mi dobročasimo garb slovućeg greba
I tokoj ti napis dijački i stari.

Zbogom, o Marule! Pojti ćemo, poni
Žaju imimo velu sunčenoga neba:
Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari!

Tin Ujević

Split - Marko  Marulić

ČEKANJE U KAVANI

Još za koji časak vrijeme je da stigne.
Uznemiren pogled k satu ti se prigne.
Pa gledaš na vrata, kud ulaze gosti.
I napeto zuriš. Bole očne kosti.

Kazaljke na uri miču radost bliže.
Ko mašina vrsna, ljubav točno stiže.
Vrata opet zijevnu: dahnu hladnim dahom.
Čuvstvo, što je nema, pritište te strahom.

U grla se liju pića bljutava.
Na okna se skuplja magla rutava.
Sumnjom se minute tužno produžuju.
Izvjesnošću konobari ne poslužuju.

Kazaljke ti radost odmiču već dalje.
Dođavola ljubav što ti srdžbu šalje!
Žagor se kavane zadimljeno puši.
Rušenje je mutno što se u prah ruši.

Sigurno će doći. Tako želja gata.
Čekanje te mori puna pola sata.
Žališ samog sebe, glasa prebijena.
Kava ti nastolu hladna nepijena.

Stanislav Šimić

Solin

LJUBAV JE UŠLA U KUĆU

Ljubav je ušla u kuću.
Žaluzine
odmah su sklopile velike zelene oči.
Sjene u sobama
rasplakale su se od ganuća.
Grlica je zagugutala u kavezu.
Fotografije su požutjele od zavisti.
U klaviru čula se žica.
Fikusi su zadrhtali
kao vrbe, dolje, na potoku.

Ljubav je ušla u kuću.
Kuća je čudna.
Iz kuće su iznijeli
sve sadašnje i buduće mrtvace.
Sve čudnija je kuća, u ljubavi.
Školjka više ne šumi tišinu, već radost.
Kuća je u čudu. Sve je rumenija.
Čaše u vitrinama zvone i čekaju vino.
Meka je kuća. Na svim je stvarima mahovina.
Zavjese na prozorima
jedra su. Nadimlju se.
Meka je kuća. Kuća je baršunasta kutija.
Dragulj je u njoj. Dragulj.

Ljubav je ušla u kuću.
Zrcala liju nemir, slike i sjene.
Peći su dobroćudni medvjedi. Mumljaju.
Smiju se sadržaji u svim knjigama.
Srca tuku. Jako. Satovi biju.
Sagovi
od dragosti gutaju svaki korak
(kao dječaci slatkiše).
Jablanovi pred kućom šume u groznici vjetra.
Otputovati.
Kuća je brod. Vješa šarene zastave.
Otputovati! Otputovati!

Vladimir Kovačić

Solin

AKO SE SJEĆATE, DEČKI

Ako se sjećate, dečki,
u onoj tamo školi
sve su nas učili reći
samo ne kako se voli.

Naše djetinjske ljubavi
u duši i u puti
nisu nikada čule
to što su htjele čuti.

Kišo, padni s visoka
na jake i na slabe,
naše djetinjske ljubavi
sada su stare babe.

Naše stare babe
i naši recidivi
sada su tužne i jalove,
a mi smo za to krivi.

Ivan Slamnig

Split - Bačvice