ČEKANJE U KAVANI

Još za koji časak vrijeme je da stigne.
Uznemiren pogled k satu ti se prigne.
Pa gledaš na vrata, kud ulaze gosti.
I napeto zuriš. Bole očne kosti.

Kazaljke na uri miču radost bliže.
Ko mašina vrsna, ljubav točno stiže.
Vrata opet zijevnu: dahnu hladnim dahom.
Čuvstvo, što je nema, pritište te strahom.

U grla se liju pića bljutava.
Na okna se skuplja magla rutava.
Sumnjom se minute tužno produžuju.
Izvjesnošću konobari ne poslužuju.

Kazaljke ti radost odmiču već dalje.
Dođavola ljubav što ti srdžbu šalje!
Žagor se kavane zadimljeno puši.
Rušenje je mutno što se u prah ruši.

Sigurno će doći. Tako želja gata.
Čekanje te mori puna pola sata.
Žališ samog sebe, glasa prebijena.
Kava ti nastolu hladna nepijena.

Stanislav Šimić

Solin

LJUBAV JE UŠLA U KUĆU

Ljubav je ušla u kuću.
Žaluzine
odmah su sklopile velike zelene oči.
Sjene u sobama
rasplakale su se od ganuća.
Grlica je zagugutala u kavezu.
Fotografije su požutjele od zavisti.
U klaviru čula se žica.
Fikusi su zadrhtali
kao vrbe, dolje, na potoku.

Ljubav je ušla u kuću.
Kuća je čudna.
Iz kuće su iznijeli
sve sadašnje i buduće mrtvace.
Sve čudnija je kuća, u ljubavi.
Školjka više ne šumi tišinu, već radost.
Kuća je u čudu. Sve je rumenija.
Čaše u vitrinama zvone i čekaju vino.
Meka je kuća. Na svim je stvarima mahovina.
Zavjese na prozorima
jedra su. Nadimlju se.
Meka je kuća. Kuća je baršunasta kutija.
Dragulj je u njoj. Dragulj.

Ljubav je ušla u kuću.
Zrcala liju nemir, slike i sjene.
Peći su dobroćudni medvjedi. Mumljaju.
Smiju se sadržaji u svim knjigama.
Srca tuku. Jako. Satovi biju.
Sagovi
od dragosti gutaju svaki korak
(kao dječaci slatkiše).
Jablanovi pred kućom šume u groznici vjetra.
Otputovati.
Kuća je brod. Vješa šarene zastave.
Otputovati! Otputovati!

Vladimir Kovačić

Solin

AKO SE SJEĆATE, DEČKI

Ako se sjećate, dečki,
u onoj tamo školi
sve su nas učili reći
samo ne kako se voli.

Naše djetinjske ljubavi
u duši i u puti
nisu nikada čule
to što su htjele čuti.

Kišo, padni s visoka
na jake i na slabe,
naše djetinjske ljubavi
sada su stare babe.

Naše stare babe
i naši recidivi
sada su tužne i jalove,
a mi smo za to krivi.

Ivan Slamnig

Split - Bačvice

PORUKA IZ DALJINE

Lastavice, mile moje lastavice,
Govorim vama. Čujete li
Moje riječi? Odletite;
Preko gora odletite na prozor kuće
Ispod brijega. I cvrkućite, cvrkućite,
Dokle se god ne pojavi Ona.

Dragutin Tadijanović

Solin

NA PUTU OD PRSTA DO TRAVE

Na putu od prsta do trave
kraj tihih i lakih ramena
leptiri pronose sunce,
a lahor u nježnome lišću
i dah tebi sa usne
trči i teče u smijehu.

Radovan Ivšić

Solin

U NOĆI ME PROBUDE KORACI

U noći me probude koraci koji nisu prošli
Nađem svoje ruke kraj prozora u zanosu
Boja je neba kao da se nešto uzvišeno zbiva
Stabla su zaista mnogo čvršća i smjelila

Mogla bi biti ljubav kada bi ljubavi bilo
No svijetu još uvijek preostaje san
Neka divlja vegetacija koja ismijava zakone
Divno je što sam njezin list

Pjesmo moja, ti budi cvijet u toj slobodi
Neobuzdan, s mnoštvom vidljivih i nevidljivih latica
Kao blagim prstima za sve oduzete uzdahe

Što me noću zovu da ih izbavim
Pa uzmem pero i oštrim vrhom otvaram rane
Dosita, ovo što gledaš, moja je krv

Slavko Mihalić

Solin

TIHA LJUBAV

Tiha je ljubav imala kuću kraj rijeke
i plave oči
i smeđe kose.


Svakoga jutra bi radosno šumio vrbik.
Koraci njeni
bili su tiši i mekši od proljetnih maca.

U ruci bijeloj je nosila molitvenik
i mali rupčić s crnim, žalosnim obrubom,
a u molitveniku
sliku svetoga Ante i moju sliku.

Kad bismo se sastali
ona me ne bi ni pogledala,
a kad bismo se rastali
ona je tiho plakala
i s njom
oblaci nad njenom kućom
i nad rijekom.

Vladimir Kovačić

Solin