NOSTALGIJA ZA NEBOM

Pognuti od muka koračamo stazom,
Na nama su teški izgnanika svežnji.
Umorne nam oči pokazuju da je
I beskrajni svemir uzak našoj čežnji.

Jer horizont svijeta htjeli bismo preći,
Da u Božjem gradu savijemo gnijezda,
Odakle su sunca poletjele lopte,
Odakle se šalju vatrometi zvijezda.

I gdje radost struji poput naših voda
Iz Kristova srca na rod besmrtnika,
Gdje ekstazom bukte lugovi i gore,
Gdje umjetnost živi brata Angelika.

To dom je naš što ga izgubiše negda
Praoci u borbi za dobića nova,
A mi se sad opet povraćamo k njemu,
Da nam se na čelo Božja stave slova.

Tamo ćemo stići, ali još nam treba
Golgotskoga vrha osvojiti kamen,
Da možemo njime rasporiti nebo
I ući u slavu. Amen, amen, amen!

Rajmund Kupareo 

Makarska - Vepric

KIŠE PJEVAJU NA JABLANIMA

Kiše pjevaju na jablanima.
Sanjam:
propada nebo.

U lišću piruju zvuci,
neukroćeni uznici.

Zvona su svijetla pala u vodu.

I cvile oči dubine.
I tutnje bubnjevi s neba.

Kiše pjevaju na jablanima.
Sanjam:
propada nebo.

Josip Pupačić

Solin

MORNAR

Svaki mornar pjevat mora,
hvali kopno drž se mora.
On ne može ni da hoda
ako pod njim nije voda.
On ne može ni da piše
ako mu se stol ne njiše.
Kad na moru je bonaca,
spotiče se kad koraca.
Ne može ni da se šulja
ako mu se brod ne ljulja.
Mornar ne može da spava
dok mu se ne trese glava.
Njega često hvata trema
kada morskog pseta nema.
Kada nema brodoloma,
dođe mu da ide doma.
Mornaru je pravi mamac
kad mu more lizne pramac.
On stalno od želje gori
da se s njime hrve, bori.

Zvonimir Balog
 

Split - Zenta

DOMOVINA

To je ta zemlja: kamen i lapor
grm što se rastom muči
livada što kao konjic jezdi
duboko more, močvara što bi u dubinu
vrhunac i prodol što u hladu trune .
To je ta zemlja: svatko od nas
tako stamen i tako loman
svatko sa svojih tisuću godina
a tek se s mukom rađa
svatko tako podatan i tako neukrotiv.
To je naše tijelo, naše lice i naš duh,
To je ta zemlja, uznosita i dražena.

Dubravko Horvatić

Biograd na Moru - Spomenik Kralju Tomislavu postavljen za 1000-godina od krunidbe (925-1925)

MALEN JE SVIJET

Malen je svijet.
Domovina je veća.

Svoje vode ima, svoja
žita
i najljepša svoja
cvijeća.

Velik je svijet u oku,
malen u srcu.

Domovina je veća.

Nada Iveljić
 

Drvenik Mali

 

DOM

Kreni na put, kamo želiš,
sve dokle ti mašta stiže,
do Aljaske, il do Jaske,
ili možda malo bliže,
i kad ti je zbilja lijepo,
ti najednom zbunjen shvatiš
kako želiš samo jedno:
da se svome domu vratiš,
jer u tvojem malom srcu
blista iskra što te vuče
u toplinu tvojeg doma,
u tišinu tvoje kuće.

Desi ti se izvan kuće
da sve krene naopačke,
ko da si u svoje hlače
uskočio naglavačke,
il ko da ti rak škarama
unatraške dane kroji,
pa pomisliš da za tebe
ništa više ne postoji.
Tad u nekom ludom strahu
od nekakvog čudnog sloma
hitro bježiš pod okrilje
svoje kuće, svoga doma.

Ratko Zvrko

Trogir - pogled iz aviona pri spuštanju na Splitski aerodrom

NAŠI ŠKOJI

Ko da su veliški, usidreni brodi
Daleko od krâja na moru široken,
stojidu, mučidu nâši škúri škoji,
a oblaci gredu po nebu visoken.

Jedân do drugega usidreni škoji:
široki i úski, i mâli i veli,
a po njima legla pod bârdima mista,
iz kojíh se dižu bíli kampaneli.

Po kanálih rávnih dí i dí su jidra...
Pomâlo se miču od škoja do škoja,
priko svítlih pútih, iz vâle u vâlu,
po ravnicah pústih tega modreg poja.

Pere Ljubić

Split - pogled na Brač