četvrtak, 30. srpnja 2015.
srijeda, 29. srpnja 2015.
DA SAM BIO
Strašna pustinja. Kako sam u nju zapao?
Bojim se neću se izvući. Jedem korijenje
već danima, vodu s kamenja pijem. Zraka je
dovoljno. Bar to. Ali snaga je iscrpna.
I morat ću pasti. Trljam mišiće i gazim
i neću da stanem, dok mogu. Što da radim?
U stabla urezujem znakove, slova. Po kamenu
udaram i grebem. Stope utiskujem u ilovaču
duboko i očajno, da budu jasne, moje.
Netko će proći, sigurno, istom sudbinom,
istim zlom, i nek vidi. Neka zna da sam
ovdje prošao, da sam bio. - Samo to.
Bojim se neću se izvući. Jedem korijenje
već danima, vodu s kamenja pijem. Zraka je
dovoljno. Bar to. Ali snaga je iscrpna.
I morat ću pasti. Trljam mišiće i gazim
i neću da stanem, dok mogu. Što da radim?
U stabla urezujem znakove, slova. Po kamenu
udaram i grebem. Stope utiskujem u ilovaču
duboko i očajno, da budu jasne, moje.
Netko će proći, sigurno, istom sudbinom,
istim zlom, i nek vidi. Neka zna da sam
ovdje prošao, da sam bio. - Samo to.
Nikola Milićević
Makarska - Svjetionik Sv Petar |
utorak, 28. srpnja 2015.
ponedjeljak, 27. srpnja 2015.
POTAJNE RIJEČI LJUBAVI
Ne možemo se primirit dok nam kosa
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata
Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju
Potajne riječi ljubavi tvoje i moje
Svilena vijori u mekom vjetru
Pokreće nas mučeništvo zrelih trenutaka
I nježnost ruku ovitih oko gologa vrata
Zaboravljeno nek bude sve što je
Nemilo bilo i što je tvrdokorno
A u nebu u žarkom plavetnilu
Nek se bez prestanka očitavaju
Potajne riječi ljubavi tvoje i moje
Dragutin Tadijanović
Makarska |
nedjelja, 26. srpnja 2015.
PISMA OD RADOVANA I MILOVANA
Knjigu piše od Kotara kneže
po imenu starac Radovane,
ter je šalje pobratimu svomu,
Milovanu od gorice crne.
U knjizi ga lipo pozdravljaše
ter ovako starac besiđaše:
"Milovane, sva je vika na te:
probudi se, bit će bolje za te.
Kadno lani prođe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapiva pismu od junaka
jedne slaviš, druge ne spominješ.
Il junake pivaj sve kolike,
neka nije prama tebi vike,
ol' se prođi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."
Otpisuje starac Milovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Tko će skupit po nebu oblake,
tko l' ispivat po svijetu junake!
Ako l' ti je što pomučno pobre,
od Kotara starče Radovane,
uzmi gusle, ta se i napivaj,
sve junake po svijetu ispivaj.
Ali ćeš se prija prestaviti
kano čvrčak pivajuć do mraka,
nego li ćeš, pobre, izbrojiti,
koliko je na svitu junaka.
Ali neka znadeš, Radovane,
da za novce ne pivam junake,
već za ljubav, slavu i poštenje,
vitezova starih uzvišenje.
Evo ću ti gusle napraviti,
vitezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu
sve ću ti hi zbrojiti u slogu.
po imenu starac Radovane,
ter je šalje pobratimu svomu,
Milovanu od gorice crne.
U knjizi ga lipo pozdravljaše
ter ovako starac besiđaše:
"Milovane, sva je vika na te:
probudi se, bit će bolje za te.
Kadno lani prođe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapiva pismu od junaka
jedne slaviš, druge ne spominješ.
Il junake pivaj sve kolike,
neka nije prama tebi vike,
ol' se prođi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."
Otpisuje starac Milovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Tko će skupit po nebu oblake,
tko l' ispivat po svijetu junake!
Ako l' ti je što pomučno pobre,
od Kotara starče Radovane,
uzmi gusle, ta se i napivaj,
sve junake po svijetu ispivaj.
Ali ćeš se prija prestaviti
kano čvrčak pivajuć do mraka,
nego li ćeš, pobre, izbrojiti,
koliko je na svitu junaka.
Ali neka znadeš, Radovane,
da za novce ne pivam junake,
već za ljubav, slavu i poštenje,
vitezova starih uzvišenje.
Evo ću ti gusle napraviti,
vitezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu
sve ću ti hi zbrojiti u slogu.
Andrija Kačić Miošić
Makarska - Kačićev trg- spomenik Andrija Kačić Miošić |
subota, 25. srpnja 2015.
ŠKOLJKA
Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.
Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.
Kroza smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodila i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke. Sirota sam.
Nikoga nemam. Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.
Kupite ih. Kupite školjke.
Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njezin šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj ... u ratu je
Poginuo...Ja sam sama... sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.
Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.
Što i ja pišem baladu o školjki.
Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.
Kroza smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodila i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke. Sirota sam.
Nikoga nemam. Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.
Kupite ih. Kupite školjke.
Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njezin šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj ... u ratu je
Poginuo...Ja sam sama... sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.
Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.
Dragutin Tadijanović
Makarska - Malakološki muzej |
petak, 24. srpnja 2015.
ŠTO PJESNICI JOŠ ZNAJU
Bolje od svih pjesnici znadu
sjediti pod suncem, ležati u hladu.
Bolje od svih znaju se skitati,
daleke zvijezde i predmete čitati.
Sanjati, smijati se, nadati se i plakati,
na glavi stajati, na jednoj nozi skakati.
Na nepostojećim raketama
dalekim svjetovima broditi
sami sa sobom ratove i razgovore voditi.
Nitko se ne zna na čitavom svijetu
kao pjesnici diviti - cvijetu.
sjediti pod suncem, ležati u hladu.
Bolje od svih znaju se skitati,
daleke zvijezde i predmete čitati.
Sanjati, smijati se, nadati se i plakati,
na glavi stajati, na jednoj nozi skakati.
Na nepostojećim raketama
dalekim svjetovima broditi
sami sa sobom ratove i razgovore voditi.
Nitko se ne zna na čitavom svijetu
kao pjesnici diviti - cvijetu.
Zvonimir Balog
Makarska |