ČUDNI LJUDI

Vrijeme ide, sunce leti,
Sine, gine, opet svijetli,
Sve jednako, uvijek isto,
Vedro, sjajno, zlatno, čisto,
Al' se sunce silno čudi:
   Ele, Bože, čudni ljudi.

Dosta sam vam putovalo,
Sito sam se nagledalo,
Al' što vidjeh, mili Bože,
Svakim danom druge kože,
Svakim danom druge ćudi;
   Ele, Bože, čudni ljudi.

Što se jučer cjelivalo,
Danas se je grizlo, klalo
Što se jučer mrsko klelo,
Danas ruke o vrat splelo;
Danas grmi, sutra gudi!
   Ele, Bože, čudni ljudi.

Danas crno, sutra bijelo,
Danas gnjilo, sutra zrelo,
Danas žega, sutra zima,
Danas mlaka, sutra plima,
Danas hvali, sutra kudi,
   Ele, Bože, čudni ljudi!

Vazda kiti griva lava,
Zecu vazda zečja glava,
Čovjek vazda čovjek nije,
Jer se svazdan drukče brije,
Drukče misli, zbori, gudi
   Vrag tom svijetu sunce budi.

August Šenoa

Split - Peristil

NA BRZU RUKU SKUPLJENO DRUŠTVANCE

Na brzu ruku skupljeno društvance
protkalo se rakijom
i baš kada smo htjeli nešto reći
veseljak jedan potego je stari sat
koji je hladno bistro zazveketo
odsviro svoju prvu melodiju
opet smo htjeli nešto reći
a onaj tip je opet povukao lančić
i sat je opet zazveketo
ovaj put drugu melodiju
koja je sličila na polku
koliko ona prijašnja na valcer
u želji da bi nešto rekli saslušali smo
i otvorili smo usta ali on je opet povukao
jedan inače dražestan menuet
kako su uopće svi menueti
a oni od starih ura napose
poslušali smo još dvije melodije
jer ih stara ura ima pet
i baš smo htjeli nešto reći
a sat je opet bio navinut
i opet se je čuo stari valcer
pa polka
pa menuet
i ostale dvije melodije
opet

Ivan Slamnig

Šibenik - Tvrđava Sv Nikole

BARBARA (VEČERNJA ĆAKULA BARBA NIKE)

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro, brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar m'è dolce in questo mar.

Ivan Slamnig

Baška Voda

ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Tin Ujević

Split

DOĆI ĆE VRIJEME

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima

obilje rana, obilje časti, obilje tuge.
Naroda što ima višu a plemenitu moć,
ravnicu i more, knjige i anđele.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
najveće groblje, najveću glavu, vjetar i tminu.
Naroda što je rasut, što živi dugo
na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca.

Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima
bijele gore, otoke i sunce, stoljeća i tminu.
Naroda što misli, što velik je i miran
na sjeveru i jugu, u srpu vremena.

Veselko Koroman

Kozjak - Split

ŽUK

Na onoj hridi, što nad morem strši,
Samotan bokor žuta žuka cvate,
I kad mu lahor njihne brsne zlate,
Mirisnom dušom oko mene prši.

Oh, nujan li je povrh ljute krši
Osamljen! Bijesno u zimi ga mlate
Šibike bure; al netom se vrate
Proljetni dasi svoj zadatak vrši;

I, ne tužeć se, cvate i miriše...
Kad njegov slatki miris me ovija,
Tad nejasna me hvata nostalgija;

Sva moja duša sjetom zamiriše,
Ko njegva, s ove pustoši i čezne
Da u Otajstvu počinka iščezne.

Ante Tresić Pavičić

Brnistra - Split

KAD BI DRVEĆE HODALO

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.

Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo s igračima.

Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.

Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisao naranči sa juga,
Nek dođe kod mog bolesnog druga.

Grigor Vitez

Plitvice