srijeda, 21. siječnja 2026.

AKO IZ BUDUĆNOSTI

Ako iz budućnosti stižeš, zašto mračna
umireš, vatro dalekih boravišta

Tko će ugasiti male svjetiljke koje se
užižu same od sebe dok pristižeš
tajnim suzama, moja ljubavi

San je naš ispunjen. Stojimo sami
zagrljeni na pijesku

More, more, more neumorno. 


Jure Kaštelan

Split

srijeda, 14. siječnja 2026.

BDIJENJE

U mraku bdim da iznenadim
da ugledam
biće od vjetra iz travne bajke
o rijeci modroj od iskona do utoka sunca

Bdim i vidim kako lebde moje oči
u tmninama kao zvijezde u mračnim
u crnim maglama

Zašto riče more iznenada i vatrom
vitla bezglava neman
iz pakla pobjegla

Što ste vidjele oči zaprepaštene


Jure Kaštelan
Solin

ponedjeljak, 12. siječnja 2026.

NAGRADA

 stablo se
hrabro i iskreno
s vodom zemljom i zrakom
bori
zbog toga
poslije smrti
boljr
nego za života
gori



Ana Horvat


Solin


ponedjeljak, 29. prosinca 2025.

NADNIČARSKA

Daj mi, gazda, janje bijelo
pa ću tebi lozu pliti,
rukama ću selo cijelo,
burama ću se probiti,

pa ću znati što ću dati
sira, mlijeka, blaga puno,
varićake i barila, pregrštima izobila,
steonicu, crno runo.

Skupa ćemo post postiti,
štap nositi, ne prositi,
lov loviti, dom domiti,
u domu se udomiti.

Ako ne ćeš, ja ću znati
vuka zvati da te ždere, da te dere,
zovi, vuče, druge vuke,
ruke, muke za hajduke.



Jure Kaštelan 

Svilaja

četvrtak, 18. prosinca 2025.

BALADA ZA MENE I MOJE PRIJATELJICE

bile smo stalno mlade
mirisave
čak ponekad plavuše
pročitale smo ormare knjiga
završavale škole
i brinule o kontracepciji
za ono malo priznanja
bile smo uvijek na pravome mjestu
točno na vrijeme
ljubile predano i rađale šutke
slušale znatiželjno i sve radosno razumijele
prevodeći s mnogo jezika
objavljivale smo knjige
pekle čarobne torte
predstavljale domovinu
i plele bolje od pauka

nismo zahtjevale
ništa nam nije bilo previše ni tijesno
i uvijek smo se smiješile

ali on nas
nije volio


Ana Horvat

Solin - Salona



subota, 6. prosinca 2025.

APOKALIPSA

Gorim
i prosipam suze
koje ne će izgorjeti.
Gorim kao jablan
uspokojen i miran tišinom
uzdignutom do njegova pogleda;
kao more preplavljeno svojim rastom,
more koje se dimi i odustaje
od pokreta. Gorim i izvirem
iz svog tijela, i nadilazim
žrtvu rasprostranjenu u sebi.
Noći i dani okupljaju se
oko mene: gledaju kako
gorim, čude se kako postojim
i onesviješćeni padaju
do mojih nogu, Pepeo moje
krvi (kao pahuljice snijega)
pokriva ugašena jutra
i utrnule večeri. Padam
da bi zaštitio njihov san
od neumitnog
vjetra što se približava. I ustajem,
da gorim, da nadživim smrt
koja ruje poda mnom, da se
rasprostranim nad žrtvenikom
nad zemljom, koja osluškuje
moj glas, što tutnji
u visinama.


Josip Pupačić


Split

srijeda, 26. studenoga 2025.

ZEMLJA I JA

Zemlja i ja otimamo se jedno drugome
Otimamo se stoljećima preko ovih otoka
Preko ovijeh grobova
Prenatrpanih mrakom - tako da im popucaše ploče
Tako te prosukljava iz njih
I evo: obzorja tamne
Ali gdje su ta obzorja, krošnjo što vječito šumiš?
Priko ovijeh rijeka, prek bregov, tam do Dunaja
Az opat Držiha pisah se o ledine juže
Az opat Držiha 
Az poet
Az človek
Ona hoće da bude zemlja bez svoga kužnoga poroda
Ja hoću da budem ja bez srama što mi je ona mati
Bez grižnje
S kamenom u srcu što ga valjahu puci
Do ove idile
Svečanih žrtvenika
Do ovog ljeta Gospodnjeg 1967
O, gospodine Gospode!
Ona hoće da bude zemlja bez stida pred svojim
                                                                suncem
Ja hoću da budem ja bez krivnje pred svojim
                                                               sucem
Se rekoh ja
Ja opat Držiha 
Ja poet
Ja človek
I vidih nebo novo i zemlju novu
Zemlja hoće da bude zemlja
Ja hoću da budem čovjek
Ona hoće da bude
I ja hoću da budem
I uzburkalo se more
Valovi rigahu pjene
I az opat grešni otplavljen bih
Ni na nebu ni na zemlji 
I ja opat Držiha gledah zemlju
I ja opat Držiha promatran bih
Zemlja promatra mene
Promatram i ja zemlju
Jesi li ti čovjek pita zemlja mene
Jesi li ti zemlja pitam i ja zemlju
Oko mog srca kruži jedan svijetli satelit
Jedna sićušna zvijezda rođena iz moje krvi
Oko mog uma kruži jedan tihi vječni svemir
Tihi
Vječni
Svemir
Svemir, zemljo
(Godine svjetla, godine!)
A što si ti, zemljo
Az opat Držiha pitam zemlju
Az opat Držiha, az poet, az človek


Josip Pupačić


Klis