RUŽIN LISTAK

Kad sam jučer, draga dušo,
   Kraj tvog okna prošo ja,
Žudio sam tebe vidjet,
   Žudila te duša sva...

Tada pirnu tihi vjetrić,
   S tvoje ruže pade list;
Kako pade - men' na grudi
   Slieće divan, liep i čist.

A ja bijah blažen veće,

   Glavom sinu miso ta:

Ovaj listak ljubav tva je!
   Ah, to neka Višnja zna!

August Harambašić

RIBAREVA KĆI

Mali vali
Pozaspali,

Tihi vlada mir;

Nit što ori,

Nit što zbori,

Nit se miče vir.

Mjesec tamo

Kadkad samo,

Gust pobija mrak;

Pa se ljeska,

Čudno bljeska,

Bliedi njegov trak.

Nut na žalu

Kuću malu - 

Ribarev je stan!

Nikog živa,

Sve počiva,

Blag uživa san.

Al gle sada

Iznenada

Otvara se dver - 

Nuto pazi,

Gdje izlazi

Ribareva kćer.

Kud će mlada

Sama sada

U tu crnu noć?

Dragi reče,

Ono veče

Da će po nju doć.

S njim će tada

Bježat mlada

Kroz taj crni mrak;

Jer ju sili

Na nemili

Otac njezin brak.

Što se muti,

Šumi, ljuti,

Tihan dosad val?

Što na kleti,

Bože sveti!

Izbacuje žal?

Djeva gleda - 

Ko od leda

Mrzne joj se dah - 

Pa u vale

Uzrujale

Skoči isti mah!

Opet vali

Pozaspali,

Tihi vlada mir.

Nit što ori,

Nit što zbori,

Nit se miče vir.

Mjesec samo

Kadkad tamo

Gust probija mrak;

Pa se ljeska

Čudno bljeska

Bliedi njegov trak.

Franjo Ciraki

PROŠLA MLADOST

Kad mladjan bijah, igro sam se perom,
U sitnih pjesmah bol sam svoju bajo,
I ne pomislih, da bi s' izgubljene
Ja ikada se mladosti pokajo.

I ljuven pjesmu, milje djevojačko,
I plavih očih čarovite kriesi,
I sladjan miris cvieća raznolikog
I ono sve, što mladjan život resi:

Sve mnijah, da sam diso i miriso,
Sa cielom snagom uzbibane strasti.
I mnijah, da sam nakrco si dušu
Sa osjećajem najmilijih slasti.

A sad gdje starim, gdje se kosa gruša,
Gdje razočaran u daljine gledim,
Tek vidim kako j' pusto srce moje,
Za nepoznatim nječim uvijek žedim.

Što hoćeš, srce? Zar ti dosta nije
Te igre puste burnih uzkucaja,
Zar misliš, da će uviek trajat moći
Ta šara varka ljubanoga raja?

Što onda bilo tvoje pravo sveto,
Da ljubav ti se ljubavlju uzvrati,
Sad tek je darak, što ga dobra duša
Iz smilovanja biedniku ne krati.

Franjo Ciraki

 

PEJSAŽ U SOBI

Svoje sam nebo sakrio u sebi.
Svoju sam radost stisnuo u šaci.

U sobi
rastu
čempresi.
Mačka na žutom izvoru
pije mjesečinu

da dođe gladan, go, da dođe makar ko
da voli da psuje da bekrija da se opije
da se osneni san kroz prste
kroz noći pod krilom ptice
da od riječi da od malih i velikih slova
potamni lice da porumeni

da dođe kroz prozor kroz krov
da nijem da gluh
i da mu rečem:
druže, zatvori oči i slikaj.

On bi iz džepa izvadio sunce
umotano u zamazani rubac
i mahao bi kistom opijen.

Jure Kaštelan 

NEVIDLJIV CVIJET

Ima cvjetova na nedostupu.
U visinama. Pod morem. Kome cvjetaju?

Ima cvjetova. Svjetlosti ima. Ima zvukova
izvan sna i disanja.

Ljepoto sama za sebe,
jesam li i ja tajna tvoja. Kome govorim?

Ima jedan cvijet. A moje oči
neće ga vidjeti. Jedan cvijet.

Jure Kaštelan

SVE ŠTO SE RAĐA

Sve što se rađa grob u sebi nosi
i svoju zoru i prolaznosti prah,
a mjesec kad se nad selom nasmije
više me nije kao prije, strah.

Skinut će život u rađanju novom,
razgolit će me sve do gole kosti.
Otkuda ti na vrancu plamenom,
druže moje mladosti?

Sve što se rađa grob u sebi nosi
i svoju zoru i prolaznosti prah,
a mjesec kad se nad selom nasmije
više me nije, kao prije, strah.

Jure Kaštelan

 

DAVNA PJESMO

Davna pjesmo, modrino iz uspomene

Mašto između čaša, pijem u dimu

dok živi svijet, izgorjevši, lebdi nad parkom

Nepriznat

s pticama, snom došaptava more

I prijaznije more

i predio iz naše slutnje

gdje jedan strm puteljak u osami žuti

(Nitko ne prohodi onud

nit itko njime silazi

u područja pristunih misli

koja dotiču zvijezde)

Te samcat iako bez ljudi

bez sjete

stojim na rubu svega što nas ovdje uzdiže

u istini bez smisla

ko grad bez imalo duše

napušten od žitelja

proslavljen prije predaje

Josip Pupačić