ponedjeljak, 16. studenoga 2026.

PREDVEČERJE

Jugozapadnjak u grimiznom večernjem plaštu crvene oblake bije,
starih palača okna sjaju u zelenoj boji,
mlade bijele žene se smiju i sunce ko paun stoji
nad modrom šumom i perje mu cakli i vrije.

Snovi u duši kipe ko krvave pjene,
nad umiranjem dana kad os zemlje od bola tiho škripi,
prašina sunčana kad svečano sipi,
udovica zemlja tužnu svoju glavu
zavija
u crno velo sjene.

Ubio je vihor pauna sunčanog,
po šumi teče krv,
i crna ptica nekog beznadno doziva,
a mutne boje ko potoci romone.
Magle tuguju bone,
polja nariču siva,
a vjetrovi u grimiznom plaštu
oblake biju i gone.


Miroslav Krleža






Split

nedjelja, 15. studenoga 2026.

CRVENI SUTON

Suton je danas crveni akvarel
po kome lahor igra,
modar i žut i bijel,
i jato boja pijuče i leti
po božjoj paleti.
U tišini djetinji zvoni glas
o sutonu što gine u radostan čas:

Na brdu su kr'jesovi planuli,
oblaci tiho lete,
zvuci su večernji kanuli
i svijetla večernja svijete.

Suton je danas crveni akvarel
po kome lahor igra,
modar i žut i bijel. 


Miroslav Krleža


Split

srijeda, 11. studenoga 2026.

PJESMA ČOVJEKA BEZ POSLA

Ogromna pitanja teku oko mene danas ko mutne
jesenje vode, ko maglena blatna jutra,
i ja se rastačem danas po ulicama sivim
i tako ko poplava tečem, protječem i pjevam
o sebi danas ko voda što teče slijepa u koritu
blatnom, ogromna, opasna, tamna.
Kroz gradove tečem, kroz daljine, i nosim sebe u sebi
i valjam krvave slutnje,
snove ko stare krpe, nebosklone prazne, trule
pokojne laži,
ko dvopapkar žvačem vrijeme na svom vlastitom grobu
i tečem tako po zakonu svoje krvi po praznim
njedrima svojim kao pod maglenim nebom,
ponirem, rujem, tonem, promičem, valjam se,
pjevam: smolavo, gusto, crno ko usirena krv.
Utječu u mene snage iz starih ranjavih rana,
i tako lopte pitanja danas ko poplave, strava i tmina;
nabrekli stihovi šume, krvavo šume ko pijani kucaj
bila, glavobolna zvonjava mozga i pasji prebiti jauk.
Prolazim tako pod odsjajima blijedim plinskih
svjetiljaka
i ulice mračne punim ko kovčege pogrebne prazne
kretnjama svojim, disanjem svojim i sjenom svog
febrilnog lika,
i tako svjetlucam jadno fosforom pogleda nijemog
ko ranjena riba u tmini mračnoga dna,
a sve je mutno ko staklo sklopljenog okna i sve je
prazno ko ulica mrtvoga grada,
i sve je tvrdo ko tuđa zabita vrata i crno ko četiri
posljednje daske.


(1934)

Miroslav Krleža


Split




ponedjeljak, 9. studenoga 2026.

ZAKONODAVCI

Izmislili su za nas zakon
i vele da Bog tako hoće.
O samo Bog bi mogao znati
koliko u njih ima gluposti a koliko zloće.

Izmislili su zakon da nas muče,
i od naših muka
što im nije korist, to im je užitak.

I nitko ništa reći ne smije
Pjesnici samo slažu pobunu u pjesme.

Pjesnici samo bunu buncaju u pjesme.





Antun Branko Šimić

Zagreb

PJESMA NOVINARA

Ja proklinjem svirku poganih rotacija,
i pisak crnih strahotnih makinā,
što Apsurd naših dana kô mlinovi melju,
i ludu poju pjesan krvavu i velju,
pjesan groznih neprovidnih tmina.

Ja proklinjem pisak strahotnih makinā,
i ludu svirku poganih rotacijā,
što poju laži bogova i nacijā,
o borbi, u kojoj pobjeđuje nitkov,
hulja i senzacija.

O, proklete laži neba i domovine,
kad mudrac šuti, a laju novine,
na čijoj bjelini satkanoj iz prnja,
moja duša plače
ovjenčana krunom bolovā i trnja.

Ja proklinjem svirku poganih rotacijā,
i pisku crnih strahotnih makinā,
što Apsurd naših dana kô mlinovi melju
i ludu poje pjesan krvavu i velju.
Pjesan sredovječnu, pjesan groznih tmina,
ja proklinjem svirku strahotnih makinā.


(1918)

Miroslav Krleža


Split

nedjelja, 8. studenoga 2026.

PLAMENI VJETAR

Jednoga će dana krvavo jutro svanuti,
jednoga će dana crljeni vihor planuti,
o, jednoga dana,
nad piramidom mrtvih domobrana
buknut će plamen iz bezbrojnih rana.
U potresu će onda strahotnom
rasplinut se simboli kletve i tamjana,
komedija i crkvi, bolnica i kavana,
ludnica, bordela i samostana,
jednoga dana, o, jednoga dana!
A pjevat će zvona,
stjegovi i glazbe i gnjev kazniona.
Pjevat će plameni vjetar svetu pjesmu vatre, kaosa i eona:
"Ulico!
Krvavi talas
nek te kovitla danas!
Proklet je pean zlata,
i dok mirišu žene, svila i šokolata,
vješaju gologa boga na trgu ko tata.
O, Ulico,
danas -
budi crveni talas!"
Tako će urlati plameni vjetar jednoga dana,
nad piramidom mrtvih domobrana,
i crni će stjegovi crveno liznut ko gorući jezici,
okna će samrtnoblijedih kuća planut ko luđačke oči,
a vatrena nebeska kiša u mlazu
na grad će da se toči.
Sverazorni će ritam po ulici da ori:
"Gori! Gori!
Kugla nebeska gori!"
I u tom kolu roblja, kraljeva, žena i smeća,
tramvaja, volova, konja, topova, vjetra, karteča,
u ludom ciklonu vatre i krvi gdje bukti Slobode Sreća,
gdje se božanstvo Laži ko sveto sunce vrti,
hihot će jecati glasan
Njezinog Veličanstva
Pobjednice Smrti.

(1918.)

Miroslav Krleža

Pomrčina Sunca (12.8.2026.) - (Mosor)





utorak, 3. studenoga 2026.

POZDRAV

Svake večeri
ljudima oko sebe
treba poželjeti ''laku noć''.
Ne zbog običaja,
već zbog prijateljstva.
(Prijateljstvo,
upamtite, ima veliku moć.)

Svakoga jutra
ljudima oko sebe
treba poželjeti
''dobro jutro,
u podne ''dobar dan'',
ne zbog običaja,
iz običaja ne valja
pljeskati
ni dlanom o dlan.

Svakog dana
zbog prijateljstva
ljudima treba
poželjeti nešto lijepo.
Darovati osmijeh,
cvijeće i blage riječi.
Treba im pomoći
da se približe sreći.


Mladen Kušec

Solin