Dolazi ljeto,
vrijeme velike radosti.
Mozak mi se muti
od snage koja udara iz zemlje.
Divota zlata na knjigama,
zelenilo svjetlosti u vrtu:
u dubokoj travi
dolaze da pasu i piju jelenovi.
Iz otvorene daljine
dolazi nešto u sjaju i bjelini:
napustim li sebe,
meni uvijek, za trenutak,
svojim naglim dodirom
neuhvatljiv pjeva sam život.
Onih noći staklenih i plavih,
meni je šumila krv
kao od neke jake droge.
Nikica Petrak
vrijeme velike radosti.
Mozak mi se muti
od snage koja udara iz zemlje.
Divota zlata na knjigama,
zelenilo svjetlosti u vrtu:
u dubokoj travi
dolaze da pasu i piju jelenovi.
Iz otvorene daljine
dolazi nešto u sjaju i bjelini:
napustim li sebe,
meni uvijek, za trenutak,
svojim naglim dodirom
neuhvatljiv pjeva sam život.
Onih noći staklenih i plavih,
meni je šumila krv
kao od neke jake droge.
Nikica Petrak
 |
| Zagreb - Trg kralja Tomislava |
