Prikazani su postovi s oznakom Stjepan Jakševac. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Stjepan Jakševac. Prikaži sve postove
utorak, 15. lipnja 2021.
subota, 29. veljače 2020.
ŠKOLJKA
Dječak na žalu
u pijesku leži
i školjku sjajnu
i školjku malu
na uho stavlja
i sluša, sluša:
na šumnom
valu
davne mu
tajne
more
javlja!
I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje
muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma
šapatom
šapće
šuštavo
svira
stotinu žica
stotinu lira.
To iz širina,
to iz daljina
svjetovi zbore,
to iz dubina
struji i bruji
beskrajno more!
u pijesku leži
i školjku sjajnu
i školjku malu
na uho stavlja
i sluša, sluša:
na šumnom
valu
davne mu
tajne
more
javlja!
I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje
muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma
šapatom
šapće
šuštavo
svira
stotinu žica
stotinu lira.
To iz širina,
to iz daljina
svjetovi zbore,
to iz dubina
struji i bruji
beskrajno more!
nedjelja, 2. lipnja 2019.
ZAŠTO NISAM SLIKAR
O, Bože, zašto mi nisi dao
da slikar budem pa da
sve radosti i bolove svijetada slikar budem pa da
naslikam?
Da na platnima veličam
svetost žuljeva
naroda moga. (U svojim
skromnim rimama
tek odsjev svega osjećam.)
dok ovako ganut gledam
preda se,
živim bojama naslikati:
mekanim sjenama
okružene.
Pa onda uvalu zelenu kojom
rijeka srebrna među vrbicima
protiče tiha -
ko čežnja moja
za smirenjem...
Zatim seoca skromna
obroncima razasuta;
crvene krovove
skrivene među krošnjama
i vitke zvonike bijele
s kojih se u suton
brižnim molitvama angelusi
jave i zamru
Stjepan Jakševac
Brač |