OH, SIĐI NOĆI

O siđi slatka, tajanstvena noći.
U tvojoj svetoj, čarobnoj tihoći,
S drhćućim, vlažnim mjesečine trakom,
Što s blijedećim se ginuć grli mrakom,
Tihane vise trepećuć pokriva,
U snivajući dol se s visa sliva!
O dođi, noći, s lahorenjem bajnim,
Što cvijeće šaptom milo ljulja tajnim,
Te grleć grud mu ljubazno šaputa
I mirisne mu rječce stresa iz skuta.
O dođi, noći, s tvoje rose ljeskom,
Što svodu tiho ispada nebeskom,
Te dol i vis biserci sjajni kriju,
Ko anđeoske da se misli siju.
O dođi, noći, s tvog otajstva čarom,
O dođi sjajna s tvojih zvijezda žarom,
Nek štitom božjim dvoma dragih sjaje, 
Nek ljubavne im prve zagrljaje
Zvjezdovnim plaštem čuva i pokriva
I s cjelovima njihovim se sliva!
O dođi tiha, tajna, sveta noći,
O dođi, tad će i on, - i on doći.

Franjo Marković

Dubrovnik

U BOJ, U BOJ!

U boj, u boj! Mač iz toka, bane, nek dušman zna kako mremo mi!
Grad naš već gori, stiže do nas već žar: rik njihov ori, bijesan je njihov jar!
K'o požar taj grudi naše plamte, utiša rik mača naših zvek! K'o bratac brata Zrinskog poljub'te svi! Za njim na vrata, vjerni junaci vi!

Sad, braćo! Pun'mo puške, samokrese, naše grome, naše trijese, neka ore, ruše, more! Brus'mo ljute naše mače, neka sijeku jače, jače! Pun'mo puške, samokrese, naše grome, naše trijese, neka ore, ruše, more!

Sad zbogom bud', dome naš zauvijek, oj, zbogom, od svud i svud na te dušman ide prijek. I već u grob sveti trup sklada tvoj, al' neće! Za te sin svak u boj se kreće! Dome naš, ti vijekom stoj!

Hajd' u boj, u boj! Za dom, za dom sad u boj! Ma paklena mnoš na nj diže svoj nož; Hajd' u boj! Nas mal, al' hrabar je broj! Tko, tko će ga strt'? Smrt vragu, smrt!
Za dom, u boj, za dom u boj!
Za domovinu mrijeti kolika slast!
Prot dušmaninu! Mora on mora past'!

Franjo pl. Marković
 

Trogir - Petar Berislavić, hrvatski biskup i ban, rođen u Trogiru 1475. poginuo u brobi s Turcima 1520.