RANA PTICA

 Zaljuljala se jedna grana, Oglasila se jedna ptica.

Smiješio sam se. Pio vino. I osjećo sam: ovaj rani Trenutak zelenoga jutra Sreću je rodio na grani.

I pjesma bješe posve jasna, Sva srdačna i sva duboka, I tekla je baš ko što teku Suze iz radosnoga oka.

Dobriša Cesarić

OLOVKA

Preda mnom hrpa olovaka,
svakom ću napisati
samo nekoliko redaka
dok vrh ne otupi. Nikada ne posižem
za drugom, usred stiha. Što je započela
neka sama i dovrši
i to je pravedno.

Oznake su različite, drugi brojevi
i druga velika slova na vrhu
koji su zagrzli zubi i govore
o tvrdoći grafita. Svaki stih
i svaka pjesma pišu se drugom olovkom
za kojom posižu riječi,
a ne moja ruka
i to je pravedno. Riječ bol
traži tvrđu, riječi zauvijek i nikada više
ostavit će žijebove na papiru
i kad se prah grafita
raspe po čitavoj stranici.
A imenice i pridjevi
kojima iskazujem radost
što ti postojiš, ako postojiš,
ili nezgrapni i uplašeni glagoli
koji pokušavaju izgovoriti
što ću učiniti s tobom
dok budemo sjedili na klupi, sami
i ispod tvoje zvijezde?

Hoće li tada vršak olovke biti nož
kojim ću obilježiti mjesto
na kome si ležala uza me
ili tek ubrana ruža, bez uspomena
i ožiljaka?
Ako ja ne znam
ti ćeš je naći na mome stolu
i pokriti srcem.

Zvonimir Golob

Split

PJESMA SVJETIONIČARA

Ja sam potpuno sam sa svojim praznim sobom,
sa svjetiljkom u tmini, sa svjetiljkom i grobom,
ja sam potpuno sam sa samim sobom.

Ja sam potpuno sam sa svojim praznim domom,
sa svojom ladjom i svojim brodolomom.

Svjetlosti moje putuju po tmini,
i lete ko rakete plamena signala,
iz blata i magle, iz gluposti i kala,
opet je jedna pjesma kao zvijezda pala.

Miroslav Krleža

Makarska - Svjetionik Sv Petar