Prikazani su postovi s oznakom Drago Ivanišević. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Drago Ivanišević. Prikaži sve postove
ponedjeljak, 5. ožujka 2018.
četvrtak, 1. prosinca 2016.
MOJ DID
Moj se did sa zvizdan družija,
sa suncen i sa misecon,
moj se did družija s tovaron
i sa zrnijon i s kozon se družija,
moj se did s kišon družija,
sa svakin vitron, s mrazon i sa zviriman.
Jerbo se moj did o' ditinstva,
o' ditinstva vas zemji naminija.
I ka' je bos na ledini zauvik zanimija,
baba moja, s očiman od jastreba,
baba moja ni mogla raspoznat nikako
njegove noge među žilan o' masline.
I tako je did moj uza Boga sta.
Drago Ivanišević
sa suncen i sa misecon,
moj se did družija s tovaron
i sa zrnijon i s kozon se družija,
moj se did s kišon družija,
sa svakin vitron, s mrazon i sa zviriman.
Jerbo se moj did o' ditinstva,
o' ditinstva vas zemji naminija.
I ka' je bos na ledini zauvik zanimija,
baba moja, s očiman od jastreba,
baba moja ni mogla raspoznat nikako
njegove noge među žilan o' masline.
I tako je did moj uza Boga sta.
Drago Ivanišević
HNK Split - Predstava "Kašeta brokava" |
petak, 12. kolovoza 2016.
četvrtak, 28. srpnja 2016.
JOŠ JEDNA LJUBAVNA PJESMA
Hrabrošću slijepca
svijam ruke u zagrljaju
raju oko grudi tvojih
o prelijepa moja
radosti
snivam
pjev ptica me budi
skršena iz noći
žudnja požuda mojih
i zora me blago umiva
kada ti
kao molitvu vrelu
duboko u dnu sebe
jednostavno šapćem
ljubim te ljubim
do lude do tamne te besvijesti ljubim
ljubim
Drago Ivanišević
Makarska - pogled na Brač - izlazak sunca |
ponedjeljak, 15. veljače 2016.
TO ŠTO SAM
To što sam od vas okrenuo svoje lice
mili moji
nije moja volja bila
neka se nevidljiva ruka sa mnom našalila
i ja ne gledam više u vas već u neki zid
siv i visok je taj zid i na njemu
isčezavaju sve slike što sam ih u očima nosio
zalud vičem ni vlastito me uho ne čuje
i tako u sebi glasan ja ću za vas posve utihnuti
i umjesto mog srca kucat će moj sat
Drago Ivanišević
mili moji
nije moja volja bila
neka se nevidljiva ruka sa mnom našalila
i ja ne gledam više u vas već u neki zid
siv i visok je taj zid i na njemu
isčezavaju sve slike što sam ih u očima nosio
zalud vičem ni vlastito me uho ne čuje
i tako u sebi glasan ja ću za vas posve utihnuti
i umjesto mog srca kucat će moj sat
Drago Ivanišević
Split - Dječja igraonica |
subota, 9. siječnja 2016.
GREMO MI PUNTARI
Meu cimenton, meu caklon išćen svoju mladost propetu,
Ovde, di još reste didov bor.
(Tako san voli ovi bor, a tako san lako otiša u svit!)
Kâ tujin gledan didov bor.
Ostari o' sunca, mraza, vitra bor, didov bor,
sada tuji bor, i išćen svoju mladost propetu.
I ka' čujen slaki ča i ispružin ruku, smije mi se tuja divojka.
Drago Ivanišević
Split |
petak, 27. studenoga 2015.
četvrtak, 28. svibnja 2015.
HRVATSKA
Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
Drago Ivanišević
Makarska |
srijeda, 27. svibnja 2015.
MLADIN PISNICIMAN DALMATINSKIM
Ako van je smišno ovo ka brškanje po mrtvin
kostiman,
ako van je smišno ovo ka pasje zavijanje za mrtvin
daniman,
znajte da smo i mi nenavidili one
ča pišedu na oštracin aloja,
da smo i mi, liti i zimi, po dalekin valan landrali
žeju imajuć velu zaudobit svoju samoću.
Prijateji, jubili smo sebe u sven ča je mlado
na svin putiman svita neizmirnin
ka more.
Zato nan je ona prva morska sol još uvik u jočiman.
kostiman,
ako van je smišno ovo ka pasje zavijanje za mrtvin
daniman,
znajte da smo i mi nenavidili one
ča pišedu na oštracin aloja,
da smo i mi, liti i zimi, po dalekin valan landrali
žeju imajuć velu zaudobit svoju samoću.
Prijateji, jubili smo sebe u sven ča je mlado
na svin putiman svita neizmirnin
ka more.
Zato nan je ona prva morska sol još uvik u jočiman.
Drago Ivanišević
Split |