Prikazani su postovi s oznakom Boro Pavlović. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Boro Pavlović. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 8. siječnja 2024.

ZAGORA

Zelene trave. Crveni pijanci
i do njih sasma plave ovce
i bijele koze, volovi ujarmljeni, štono teško sunce voze
i konji iz mjedi i bronce.

Zelene trave. Crveni pijanci
klisure oštrim kasom oštre
i onda im se tuga spušta na bore
i daju da ih plave pomni povjetraci
okomiti vjetri troše.

Zelene trave. Crveni pijanci
piju ko pelen žuhko sunce
i liježu golemi na vrhunce.
Pucaju im rebra nalik barci
ko suhi, na sprudu, čamci.

Zelene trave. Crveni pijanci
peru svoju tugu u tuzi valova.
Tali im se plećka od vesala krojena.
A vrući val što im spire ramena
tuče im ramena od žarkoga kamena.

Zelene trave. Crveni pijanci
svoju tužnu sudbu kasom sobom nose.
A oštre im misli sve bičuju lice
dok im tanki vrat brišu uske kose.


Boro Pavlović


Zagora

petak, 19. kolovoza 2016.

U KOSI

Vjetar me diže. Vjetar me nosi.
Gdje sam to ja?
Što radim
sam u tvojoj kosi?

Što tražim? Prosipam? Prosim?

Boro Pavlović
Bol na Braču

nedjelja, 17. travnja 2016.

SVOJEGLAVOST

Kakva je mlada, prvo će me zvati:
"Hajdemo u polje proljeće brati
i zelen prostirati,
hajdemo drveće čipkama čipkati
i žbunove pupom tkati.

Hajdemo, Boro, da nas maca gladi
i da nas proplanak hladi,
da vidimo da li su jaganjci već mladi,
da čujemo što jaglac radi."

Budem li pak trčao, povikat će: "Lakše!
Tko će ti na kraj stati?
Zar si mi nakanio u proljeće pobjeći,
u naručaj mi se vrati!

Hajde amo k meni, malo moje proljeće,
u naručaj mi se skloni,
da čuješ kako mi srce veselo klokoće
i kako mi krv romoni!

Hajde, tugo moja, dušo moje nesreće,
tvoja te Višnja voli."

Boro Pavlović 
Solin

srijeda, 15. srpnja 2015.

POEZIJA

Pjevamo,
Pjevamo da bismo prestali
pjevati samo mi.

Da bi pjevalo sve,
Da bi pjevali svi.
Kao što pjevam ja.
Kao što pjevate Vi.

Pjevamo da bi budućnosti
pjevale dalje same
kao što pjevaju pogledi
izgledi i panorame.
Pjevamo da bi mladići
s djevojkama mogli ići.
Pjevamo da bi se moglo
prije u nebo stići.

Pjevamo da bi pjesniku
zauvijek nestalo mjesta.
Da bi pjevala ulica,
kuća i pokret i gesta.
Pjevamo da bi se moglo
pjevati, slikati, vikati
plesati
uvijek i svugdje,
uvijek i svugdje i smjesta!

Boro Pavlović
Makarska - spomenik Turist