ŠUME RIJEKE KOBILE MENE SU ZAROBILE

Volim samotni zvonik
kukuruz samonik
posađen vjetrom ili slučajem
svoj lik
u vodi
bijelu šolju s toplim lipovim čajem

tuga za zavičajem
ubija radost za svakim novim krajem

od zore do mraka ludujem
muče me šume rijeke planine
i zdrave kobile
o zašto zašto nisam kopile
muči me muči široki svijete
što znam čije sam dijete
i što sličim a ne pripadam
ljudima što su me rodili

Miroslav Slavko Mađer

Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) -njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu

JEDNOSTAVNO JE BITI NITKO

Primitivno je biti svaki dan isti
Biti zdrav i liječiti se siromašnom jednoličnošću,
Jednostavno je imati svaki dan ruke bijele i oprane,
Ustajati redovno u jutra i napuštati krevete,
Prolaziti istim ulicama i istim mislima
U isto vrijeme i istim koracima,
I jesti i piti i ljubiti istim ustima
Ili biti samo slab ili samo jak,
Biti Ti ili ne biti Nitko.

Jednostavno je biti lijep ili ružan,
Naginjati ubijanju ili hvaliti ljubav,
Biti putnik ili ne putovati
Na istom mjestu pored smrti.
Jednostavno je postati, jednostavno je nestati,
Jednostavno je sve i prije i poslije toga.

Miroslav Slavko Mađer 

Venezia

STVAR

U sivoj boji vremena
ima jedna stvar
u kiši, u vjetru, u sjenama
ima jedna stvar
u sivoj boji vremena
Ne znam joj imena.

Miroslav Slavko Mađer

Šibenik

BITI ČOVJEK

Da li je dobro biti čovjek, mati
između onih što su bili i onih što jesu
i ispred onih što će doći
ja ne znam zašto nisu u mom srcu
u mom tijelu u mojoj krvi u mome mesu
potonula ta pijana pitanja
da li je dobro biti čovjek, mati
u ovom vijeku u ovom urenbesu
osamljen ili lud ili bolestan
napamet naslonjen samo na tijelo
ili onaj koji čeka uzašašće svetih čuda
onaj strasni igrač bluda
dječak kome će nestati blagost u životu
mladić koji će obezglaviti smisao svemu
do onoga koji će prokleti rođenje
Da li je dobro biti čovjek, mati
i živjeti kao svi drugi ljudi
da li je dobro da čovjek misli pati
kad su putovi ludi

Miroslav Slavko Mađer

Knin - Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta

I MIR I NEMIR

Preuzima me studeno vrijeme
(Noćas su, kažu, meteoriti vidljivo lutali kroz svemir)
Ionako je neizvjesno to ljudsko stanje na zemlji

I mir, i nemir

A ja se još divim ljudskim koracima
i znanom suncu
kao onda kad sam kao dječak lutao
oko smisla i postanja
Čak sam pisao i pjesme kao igračke od stanja
ne znajući da to neki sasvim ozbiljno rade
a ne samo zanesenjaci i lude.

Bilo je smijeha, grijeha i ufanja
a sada kako bude
između crnih kronika, vika, svakodnevne televizije
i sumornih novina.

A meni se hoće sasvim drugačija slika
i časnog kruha, i prava duševna vina...

Zar su ove riječi samo smeće
od starih godina

Miroslav Slavko Mađer

Kaštel Štafilić

BITI ZEMLJA

Samo zemlja može reći svome čovjeku
njegovo pravo biće, ime mu, domovinu mu
i svu istinu vremena i svo ime stanja

Samo njen čovjek može opstati u svemu
i kad nestrpljivo živi, i kad divno sanja

Teško se oteti žilama riječi i krvotoku korijenja
svome bitku rođenja, svome zavičaju sudbine.
Samo čovjek zemlje ima srce ufanja

i onda kad ga peku rane i opekline
ili sumnja proganja.

Miroslav Slavko Mađer

Plitvice

KASNI GOST

Već su svi zrakoplovi poletjeli, vlakovi prošli
već su svi automobili nesagledivi u daljini
već su sva mjesta popunjena i jedra razapeta
već su drugi putnici proputovali pola svijeta

a ti se još uvijek polako spremaš strpljivo čekajući

u magli znak za tvoju plovidbu čekanu godinama
s čežnjom na osamljenoj maloj stanici jedva znanoj
viđen samo od klonulih jablana i pustih kuća
i tu negdje čekaš jer će možda naići neki prijevoznik
pa ćeš i ti konačno krenuti ali na kraju ravnodušan
krenuti prema svjetlima već zamagljenih putokaza.

Miroslav S. Mađer 

Plitvice