TRI KRALJA

Do nas nisu stigli...
Carinici su im zaplijenili
smirnu i zlato.
Tamjan im nisu digli,
jer su ga za smolu zamijenili.
Izvjestitelji su njihovu pratnju
dugo snimali
na pograničnoj postaji.
Kraljevi su zato
ostali na granici,
a ni propusnice nisu imali
da bi do nas stigli.

Rajmund Kupareo

Neum

DUHOVSKA EKSTAZA

Zanio nas vjetar nadzemaljski, silni.
Ne mislimo više na stradanja svoja.
Gorimo u ognju što je s neba pao
U obliku cvijeća, a u sedam boja.
Sila nas je Božja uzdigla sa zemlje
I ovila sjajem anđeoskog ruha,
Pak je u nas slila zlato sviju zvijezda:
Gle, u duši našoj stan je Svetog Duha!
A jer zemlja ova pustinja je hladna,
Gdje topline nema ni ljubavi svete,
Ognjenog smo zato sakupili cvijeća
U košare zlatne što ih nebo splete.
Punom ćemo rukom sipat ga po putu,
Da života novog rasijemo klice,
Da usplamte srca ognjem Svetog Duha
I da zemlje ove obnovi se lice!

Rajmund Kupareo 

Split - katedrala Sv Duje

VELIKA SUBOTA

U praznini Tvojeg groba
pronašli smo smisao opstanka.
Zato nad našom prošlošću
bdije Anđeo.

Rajmund Kupareo 

Solin - Crkva Gospe od Otoka

  

VELIKI PETAK

Tvoj zadnji krik još i danas drma
stijenkama ljudskog uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš i čekaš da se pojavi leptir. 

Rajmund Kupareo 

Kozjak

VELIKI ČETVRTAK

Za Tvojim se stolom izmjenjuju
gladni dobrote.
Jedno je mjesto ostalo prazno:
trgovca savjesti.
I zauvijek će praznim ostati. 

Rajmund Kupareo 

Posljednja večera - Franjevački samostan Majke od Milosti na Visovcu

VELIKA SRIJEDA

Nitko ne želi da vidi Tvoj pad
a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio
a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno te još samo prate
suci i krvnici. 

Rajmund Kupareo 

Split - Dioklecijanova palača - Peristil

  

VELIKI UTORAK

Naša se savjest nije uznemirila
kad si prolazio
svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha:
rasplakao je Petra.

Rajmund Kupareo 

Solin

VELIKI PONEDJELJAK

Ti si gopodar blagajne.
Juda se prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe. 

Rajmund Kupareo 

Solin - Salona

CVJETNICA

Još i danas jašeš na živini
da lakše čuješ neusiljene usklike
djece i priprostih.
Tvoji učenici odmagliše daleko
u novim kolima.
Vremena se mijenjaju.
Sreća, da se ne mijenjaš Ti,
ni pogled Tvojega magarca.

Rajmund Kupareo 

Trilj - uz put

MOLITVA ZA POVRATAK RIJEČI

Tko će nam povratiti
u iskonskom ruhu
riječi ove svagdašnje naše,
koje mnogima ništa ne znače
kao ni sve rođeno u duhu?

Stvori, o Bože, ponovno čovjeka
da stvarima nadjene ime
koje će trajati dovijeka,
i da u izrazima
riječi budu prozirne kao voda
i ožive s njima
mir, pravda, ljubav i sloboda!

Rajmund Kupareo

Plitvička Jezera - Veliki Slap

SVJETLOZNAK NA RASKRIŽJU

Ti se uvijek žuriš da dostigneš one
Što projure u kolima uz brige i svežnje.
Računaš da jurnjava prestići neće
Njihove čežnje.

Ti uvijek bdiješ da ne zakasne oni
Koji se ne brinu što će biti sutra.
(Svaka se noć zacrveni od srama
U zrcalu jutra).

Ti se uvijek naginješ da dohvatiš one
Koje ubija samoća i groza.
Bole Te ožiljci opale jabuke i kruške
I vrisak kamena ispod teškog voza.

Ti uvijek pališ na raskrižju srca
Svjetloznak Tvojih rana,
Jer znadeš da nikakav mjerokaz upraviti neće
Tjeskobu naših dana.

Rajmund Kupareo

Solin - Spomenik Isusu Kristu spasitelju Svijeta - raskršće Širina

DOHODAK JESENI

Jesen je iz gorskih sišla vinograda
Crvena u licu, nestalna u hodu,
Jabuke je zadnje u veselju stresla
I plašljive vrbe nagnula u vodu.

On dugo uz cestu, sa svijećom u noći,
Pruža kalež prazan da Mu dio dade:
Za komad kruha iznajmio njive
I za kalež vina plodne vinograde.

Sve će Mu to dati dobra, zlatna jesen
Za naknadu krvi srca probodena,
I jabuku k tome mjesto one što je
Bila ukradena...

Rajmund Kupareo

Solin- Spomenik Isusu Kristu

NOSTALGIJA ZA NEBOM

Pognuti od muka koračamo stazom,
Na nama su teški izgnanika svežnji.
Umorne nam oči pokazuju da je
I beskrajni svemir uzak našoj čežnji.

Jer horizont svijeta htjeli bismo preći,
Da u Božjem gradu savijemo gnijezda,
Odakle su sunca poletjele lopte,
Odakle se šalju vatrometi zvijezda.

I gdje radost struji poput naših voda
Iz Kristova srca na rod besmrtnika,
Gdje ekstazom bukte lugovi i gore,
Gdje umjetnost živi brata Angelika.

To dom je naš što ga izgubiše negda
Praoci u borbi za dobića nova,
A mi se sad opet povraćamo k njemu,
Da nam se na čelo Božja stave slova.

Tamo ćemo stići, ali još nam treba
Golgotskoga vrha osvojiti kamen,
Da možemo njime rasporiti nebo
I ući u slavu. Amen, amen, amen!

Rajmund Kupareo 

Makarska - Vepric